TOČNO U PONOĆ KAD KAZALJKE SE SPOJE,

OD ALKOHOLA NEĆU OSJEĆAT NOGE SVOJE..

POSLJE SVEGA..

NE MOGU REĆI DA JE IMAO PLAVU KOSU,

JER JE JOŠ UVIJEK IMA..

NE MOGU REĆI DA JE IMAO PLAVE OČI,

JER JOŠ UVIJEK NJIMA GLEDA..

NE MOGU REĆI DA SAM GA VOLJELA,

JER GA JOŠ UVIJEK VOLIM..

NE MOGU REĆI DA SAM GA PREBOLJELA,

KAD GA NE MOGU PREBOLJETI..

NE MOGU REĆI DA SAM BILA ZALJUBLJENA,

JER SRCE JOŠ UVIJEK LJUBAV KRIJE..

ALI MOGU REĆI BIO JE MOJ,

JER TO VIŠE NIJE..

BIO SI..

Bio si negdje, negdje daleko, već spremljen među uspomenama..
I tvoj lik sam već zaboravila,a bio je dio mene..
Bio si nešto davno,ona jedna zabranjena tema..
Onaj za kojeg ne pitam često,a tu je iako ga nema..
Bio si tišina u sobi,svake večeri prije sna..
Bio si preklinjanje zbog svake suze
koju sam ikad zbog tebe pustila..
I bio si onaj od kojeg okrećem glavu
i ne zanima me gdje si i s kim si..
Bio si onaj koji nije u pravu i baš me je bilo briga kako živiš s tim..
Bio si već odložen u kovčegu uspomena,negdje sa strane..
Tek toliko..da se uvjerim kako stvarno ništa me ne veže za one naše dane.
I svaku večer bi mirno spavala na jastuku koji ti tako dobro znaš..
Ruku u vatru ja sam stavila da ti na mene ni ne pomišljaš..
Bio si ona "časna riječ" da sam zaboravila svaki tvoj trag..
A negdje u meni, u kutiji uspomena, još uvijek si ostao previše drag..
I nisam se obazirala na našu pjesmu,
niti na datume koje itekako dobro znam..
Nisam puštala da boli me tvoj pogled i pomisao na sobu u kojoj ležiš sad..
I bio si iza mene tako daleko..zaboravljena priča u sjećanju mom..
Ali onaj naš san je ostao da sanja i podsjeća me na nas..

Koji vlak noćas vozi do tvoje ulice?

samo reci i doći ću..

nećeš me više čekati krvavih očiju..

Boli me da si tužan i zato samo reci..

koji vlak vozi do tebe noćas..

Da te nađem ispod ovog mračnog neba,

negdje u ovom svijetu strašnom..

Samo želim da ti vratim sreću na lice,

da te volim kao nekad poput djevojčice..

I da te osjećam pokraj sebe

i da te imam opet za sebe..

Da baciš taj prsten s ruke

i da umirim sve tvoje jauke..

Da te volim kao da više nisi njen,

da nađem po tko zna koji put razlog da oprostim ti sve..

Jer ja sam ona koja najbolje zna

da nisi ni malo zao..samo ti je takva sudbina..

Baci sve..

Poklanjam ti snove, izvoli..

Pa baci ih niz rijeku ako želiš,ako ti nije žao..

Da, ti si onaj koji umije da se veseli

čak i kad umire ono do čega mu je nekad bilo stalo..

Poklanjam ti naša sjećanja, izvoli..

Pa baci ih u vjetar, neka odlete daleko..

Da, ti,ti si onaj koji na ljubav nikad nije čekao..

Poklanjam ti i naše poljupce, zadrži i njih..

pa ih baci pred njene noge,

neka ih pogazi, uništi, ponizi..

Ti ćeš opet i tu biti u glavnoj ulozi..

Poklanjam ti naše noći,uzmi ih..

Baci ih s njenog prozora u zrak..

ti si onaj koji pronađe za sebe svijetlo i kad je mrak..

Poklanjam ti sve,sve osim srca tvoga..

Oprosti,ali njega ću zadržati još neko vrijeme..

pa kad baciš sve što sam ti dala,

onda ću ti i njega dati da te stižu uspomene..

da zaplačeš kao dijete,

da sve tvoje misli lete

tamo gdje moje ljubavi više biti neće..

Gdje,pogriješili smo..

Spakovala sam svoje kofere,

prepune su nekih dragih sitnica

koje podsjećaju na tebe..

čine se kao prepuna riznica osjećaja..

i moje srce je negdje na dnu..

i moja duša i moji snovi..

još uvijek želim da si tu..

sve isto da se ponovi

samo da sretnije završi..

nedostaju mi tvoje ruke u mojoj kosi

i tvoje prisustvo uz jutarnju kavu..

nedostaje mi da me tvoj pogled nosi

tamo gdje ni jedan tuđi ne mogu..

nedostaju mi tvoje usne da mi sklope oči

i osmjeh tvoj da me budi..

nedostaju mi sve one s tobom neprospavane noći..

nedostaje mi ono kad zbog tebe ludim..

nedostaje mi sve..

Spakovala sam kofere i odlazim

iz ovog života prepunog boli, svega što smo nekad bili mi..

Samo..voljela bih znati..

gdje pogriješili smo, gdje ljube..

SRETAN BOŽIĆ

SRETAN BOŽIĆ

SRETAN BOŽIĆ svima vama

želim vam osmjeh kada padaju suze..

želim vam svjetlo kada je mrak..

želim vam veselje kada ste tužni..

želim vam puno sreće,zdravlja,

ljubavi, dobrih djela, mira..

Svima vama sve najbolje u životu

i neka vas u životu sreća prati

ljepše želje ne mogu vam dati..

Nema te više..

Sjećaš se ljube koliko smo nekada bili sretni,

koliko sam ja bila sretna..

Zar ne vidiš da se sve promijenilo,

ni ne svađam se više..

koliko sam prije živčanila, vikala,

bila ljuta na sve oko sebe,na tebe..

A sad..sad samo šutim, slušam, pravdam se, molim..

Ne,nema te više, nema više tebe kojeg volim..

Voljela sam te ludo kao što nikad nikog neću, povrijedio si me ali ti ipak želim sreću..

Poželi mi sreću pamti me po dobru a ne po zlu..ako ti zatreba prijatelj ja bit ću tu..

Voljeti ću drugog i biti sretna, poklonit mu srce i bit ću voljena..

Ali duboko u sebi čuvat ću tvoj lik jer sam te nekad voljela više os svih..

TI I JA..

BOŽE..DA LI IMAM PRAVO

TRAŽITI NEŠTO VIŠE..

Mrtva..

Postala sam slika jednog razrušenoga sna,

obris nečijeg sjećanja, dio nekog dna..

Postala sam blijedo lice,

s pogledom bez sjaja,

s usnama bez izražaja..

Postala sam jesenja kiša,

izgubljena u toplini ljeta,

posljednja kap,

proljetna sjeta..

Postala sam sjena,

pratim kišu dugu,

putujem s vjetrom i u sebi nosim tugu..

Postala sam kip živog srca,

nijema, mrtva, sama,

ali ipak živa..

Otišla je duša i odnijela sve,

sva sjećanja i riječi,

ništa sačuvala nisam..

Ni njega koji mi je nekad bio sve,

ni onu ljubav, koja sad ubila me..

VEČERAS ĆU UBITI OSTATKE SVOJE LJUBAVI..

UTOPIT ĆU IH U MORU KRVAVIH SUZA IZ MOG RANJENOG SRCA..

UGUŠIT ĆU IH SVOJIM SNOVIMA KOJE NIKAD NEĆU OD SANJATI..

ZAPALIT ĆU IH VATROM VLASTITOG LUDILA..

RAZBITI ĆU IH TVOJIM KAMENIM SRCEM..

..ŽELIM BITI SRETNA JER SI TI SRETAN

ALI KAKO DA BUDEM SRETNA

ZNAJUĆI DA NISAM

ONA KOJA TE USREĆUJE..

Ne znam tko sam,

ni gdje su mi dom i ulica..

Samo gorko sjećanje ostaje,

na crtama ovog umornog lica..

Ne znam dali ću te više ikada ćuti,

ni hoću li mu izdaju oprostiti..

Ali znam da nakon njega,

kao da živim na pola..

Jedna strana srca živi od uspomena,

a druga umire od bola..

Voljela bi da mogu izbrisati dane i godine

provedene s tobom..

Voljela bi da mogu zacijeliti sve one rane,

koje ostale su nakon zadnjeg zbogom..

Voljela bi da mogu ljudima priznati,

istinu koja toliko boli..

Da ti si lopov moje sreće

i da srce te bezuvjetno voli..

Uvijek kad je najteže, ti spremiš kofere i nestaješ.

Kao lopov se iskradeš..

Ne pitaš se, kako se osjećam ni što proživljavam..

Moje ruke vrata ti uvijek otvore,

lice se samo za tebe nasmije..

Uvijek kad je najteže, ti nađeš razlog da nestaješ.

Nikad ti ništa govorila nisam jer šta bi ti rekla?

Ako ti kažem da te volim od života više,

ne bi razumio..

Ako ti šapnem da tisi mi sve, onako tiho najtiše..

ne bi shvatio..

Zato ću radije reći da ne volim te,

da mogu bez tebe i da to što odlaziš,

ne boli me više..

Oprostit ću..

Oprostit ću nebu što nam je vrijeme kralo..

oprostit ću suncu što nam nije sjalo..

Oprostit ću mjesecu koji nas je gledao..

oprostit ću zvijezdama za sve skriveno..

Oprostit ću pticama što nam nisu pjevale..

Oprostit ću sebi što sam te voljela..

Oprostit ću prijateljima što su mi krili da ti nisam jedina..

Oprostit ću svima, samo tebi ne,

jer si me ostavio, a voljela sam te..

29.11.2009g

22:05-ZAR JEDAN POZIV
MOŽE DA SLOMI ME..

ODLAZI..

Vrijeme je..KRENI!!

Ali da znaš još uvijek boli,

to što živiš u meni a drugoj pripadaš..

Ali IDI..jer ja nisam ona koja moli,

ja razumijem da me tvoje srce ne voli..

I ja idem, nije važno gdje..

Idem nekud da zaboravim na tebe..

Neću ni jednu suzu pustiti, nisi zaslužio to..

Samo se nadam da će i ona shvatiti

da u tebi umjesto dobrote stanuje zlo..

Toliko si puta lagao, varao, izdao..

toliko puta srce nekoj ukrao,

pa ga nakon toga na pola slomio..

I zato, u ime svih ljubavi nesretnih,

ja ću zapaliti danas jednu svijeću..

I zbog takvih kao ti, ljudi nevjernih

u ljubav više nikad vjerovati neću..

U ime svih ljubavi nesretnih,

večeras ću se smijati na sav glas..

Zaboravit ću prošlost, tvoje ime

i sve ono što me podsjeća na nas..

Ljube,ti pogledaj..

POGLEDAJ GORE U NEBESA,

SAD KAD SI ODLUČIO DA VIŠE NE BUDEŠ MOJ..

POGLEDAJ GORE I RECI BOGU

ZAR ZAISTA ŽELIŠ TO..

POGLEDAJ!

ALI GLEDAJ U SAMOĆI

TADA SHVATIT ĆEŠ DA BEZ MENE TI NEĆEŠ MOĆI..

POGLEDAJ GORE I TRAŽI ODRAZ MOJEGA LICA..

VIDJET ĆEŠ DA SVE JE MOGUĆE

KA SE VOLE DVA BIĆA..

Kao da sam posljednja na svijetu koja zna..

kako da te voli..

O"tako se bojim

da ni jedna druga to bolje neće znati..

a ipak sam te pustila od sebe..

otišao si..

kao vjetar nestao si..

ja ostala sam da te se sjećam..

a još te trebam, u noćima sivim

u ovom svom svijetu

ja bez tebe ne živim..

tek trepćem i suze brišem

smijem se ali ne dišem..

tek tražim tragove tvojih koraka

i krijem se od drugih kao sunce iza oblaka..

Neka ostane..

Pahulja bijela pala je na moj dlan u kasni čas,

kap po kap i kiša stala je..

Ja više ne mislim na nas, tek ponekad..

Kad kasno u noć odlutam..

Da, ponekad..

O tebi razmišljam..

I oči plave još ti pamtim..

kad usnama u snu te zlatim..

Ali ne želim više nikad da ti se vratim..

Na naše mjesto zločina..

Razaslu se san kao biserje po svili,

mi nikad više biti nećemo

ono što nekad smo bili..

I ne, ne diraj u prošle dane

ne diraj u bolne rane..

Neka sve ovako ostane..

HEJ"DA LI SE PREPOZNAJEŠ??!!!!!

ŠKORPIJA

Od svojih partnera traži veliku odanost i ni u kom slučaju ne smijete gledati na stranu nego svu svoju pozornost usmjerite na njega. Škorpion je inteligentan ali i intuitivan, stoga će te ga vrlo teško prevariti. Djeluje dosta privlačno, skoro magnetski na sve osobe koje mu se nađu u blizini. Osobe rođene u ovom znaku su maštoviti i uzbudljivi ljubavni partneri. Kad si zadaju cilj ništa ih ne može spriječiti u njegovom ostvariva nju. Iako djeluju hladnokrvno, jako su emotivne osobe. Kad se zaljube znaju bit romantični, a za svog partnera bi i zvijezde s neba skinuli. Škorpioni nisu spremni na kompromise, posesivni su, ljubomorni, a ponekad čak i paranoični. Ukoliko povrijedite škorpiona on vam to nikad neće oprostiti i vratit će vam na najgori mogući način. Vjerujte nam bolje da ne osjetite na vlastitoj koži kako se osvećuje škorpion, uvijek baš uvijek pogađaju tamo gdje najviše boli. Ako želite zavesti škorpiona igrajte inteligentnu igru. Neka vaše namjere nasluti ali pustite ga neka on vas osvaja. Muškarci i žena škorpion se ponašaju potpuno različito kod zavođenja, ali uvijek oni osvajaju. Ako se upustite u vezu s njim obavezno mu budite VJERNI i nemojte ga LAGATI. Ako vam se učini da je škorpion u jednom trenutku potpuno zagrijan a u drugom hladan to je zbog škorpionove sklonosti promjenama raspoloženja. Prihvatite te njegove promjene i nastavite se ponašati kao da je sve OK..

Ništa za kraj..

NEDOSTAJEŠ MI..tuga noćas prati me..

Večeras ću tugu okovati u rime..

dati ću joj tvoje ime..

i dok drhtava ruka

posljednji stih za tebe piše..

ja te volim sve više i više..

i večeras sam bez tebe..

no brzo će proći tama..

i više neću biti sama..

drugom ću krenuti

u zagrljaj mu poći..

i napokon biti sretna

u ovoj prokletoj noći..

Možda da mi netko sjećanje zaledi,

možda bi i povjerovala u tvoj hladan glas..


Možda bi i pomislila da pokušati vrijedi,


možda bi nekako i vratila nas..


Da mi netko makne suze sa lica,


pa bi mislila da sreća još za nas i postoji..


Na sve bi tvoje greške rekla "ma, sitnica"


i pustila da tvoj ponos da mi tugu kroji..


Možda da mi na crtaju buduće dane


u kojim sretna lica pored tebe ležim..


Da sve ovo s nama u jednu pjesmu stane


možda ne bih u njih morala da bježim..


Možda da netko stavi u vatru svoju ruku


da više nikad nećeš srušit naše sne,


možda bit ćemo sretni u nekom drugom trenutku


nekom drugom životu..


Al" u ovome ne..

Reci mi..

Zar je tako teško u oči me pogledati,

a zajedno smo prošli mnogo toga?

Ti sad kao da se stidiš što si bio dio

života moga..

Reci mi, jesam skrivila štogod?

Jer ja sam te znala samo iskreno voljeti..

Tebi to sada ne znači ništa,

ali mene će srce uvijek na spomen tebe boljeti..

Da me nisi volio, to ti ne vjerujem..

Jer tvoje oči plave nikad ne lažu..

a da sam ti bila draga

i svi naši prijatelju kažu..

Zato makar zbog onog što smo imali

poneki put osmijeh mi pokloni

da bar on na jedan trenutak

sve brige koje me tište nakratko ukloni..

HVALA..

Onima koji su mi se smijali..hvala..

bez njih ne bi plakala.

Onima koji me nisu mogli voljeti..hvala..

Bez njih ne bi upoznala pravu ljubav.

Onima koji su povrijedili moje osjećaje..hvala..

Bez njih ne bi znala da ih imam.

Onima koji su me ostavili..hvala..

Bez njih ne bi otkrila sebe.

Ali onima koji su mislili da neću uspjeti..

Njima zahvaljujem najviše..

Jer bez njih ne bih niti pokušavala..

VOLIM TE..

Noćas je opet bio tu,

mrsio mi kosu, ljubio lice..

Njegove usne dodirivale su moje,

a njegove oči govorile..SVIĐAŠ MI SE..

Noćas je opet ležao kraj mene,

držao me za ruku i dugo gledao,

obrisao suzu s mojih obraza,

i obećao da će sve biti u redu..

Noćas je opet bio sa mnom,

dok je mjesec obasjavao nas dvoje,

u daljini se čula naša pjesma,

a moji koraci pratili su njegove..

Noćas je opet bilo kao prije,

a jutro je opet izbrisalo sve,

sve osim suza u mojim očima

i na usnama riječ

VOLIM TE..

Među tisućama ljudi

ja bi te prepoznala..

Kad bih zatvorenih očiju

dirala lice svakog čovjeka,

vjeruj mi, pronašla bi te..

Prepoznala bi te po ožiljku na bradi,

po mladežu, usnama..

Jel si totalno drugačiji od drugih..

I sretna sam, jer je takva

jedinstvena osoba bila moja,

barem na kratko,

ali ipak..

bila je samo moja..

Svaki put kad uspijem ponovo me poraziš..

ja se opet dignem i za čas oporavim,

dali mi je kobna sva ta snaga moja

kojom praštam sve i za tren zaboravim..

Pa povrijedi me ponovo,kao kamen šutni,

pa se vati onda, još malo me gazi,

bol kad bude najveća, ti je pruži meni

a do tada je uzgajaj, da naraste pazi..

Kad ustanem ti me opet na dno gurni,

slomi kao grančicu kraj puta

i nikad me nemoj usmjeriti pravo,

već mi pusti srce da porazima luta.

Okuj me samoćom ne pričaj o ljubavi,

prevari pred svima da upoznam stid,

slaži bezbroj puta, nemoćnom načini..

Oduzmi mi sve one snove naše,

da se ničem ne nadam

ne dopusti da imam i to utočište da sklonim se kad postanem ranjiva

Uništi me potpuno moju ljubav ubij,

pošalji mi sve nesreće,

što se negdje kriju,

možda onda prestanem ja da praštam tebi

i u svoj te život ja ne pustim više..

Dugo o tebi niti riječi..

Ni tvojeg glasa nema odavno..

A tko mi može to da spriječi u mojim mislima da budeš stalno?

Ja se okrećem na korake tuđe

jer u svakom tvoj dolazak želim..

I uvijek kad netko s vrata uđe,

tvom se liku ja poveselim..

Kako da objasnim ja životu,

kad se ja ni sama ne mirim s tim..

Kome da dodijelim tu sramotu

što ti sa strahom spominjem ime?

Još mi je jedan rođendan bliže,

tko zna dali još datum znaš..

Nije mi do godine koja mi stiže,

već što čekam tebe da ruku mi daš..I kad čaše podignu svi

u moje ime da nazdrave,

ja moju ću podići..

možda mi svijet pokloni netko,

pa te lakše nađem u njemu,

Jer ne bi te toliko čekala

da još te nema u mome svemu..

Ostavio si me tu..

Da ležim u prljavštini svojih postupaka,

u lokvi suza i krvave duše..

Dobro..shvaćam..

Samo te molim nemoj me više gledati..

Ne želim gledati kako nestajem,

ne u tvojim plavim očima..

Ne pravim se sad da sam žrtva..

Samo sam povrijeđena..

Bojim se i plačem..

Ništa više,

Jednostavno samo sam se ja trudila..

A ti si šutio ili me optuživao..

Cijelo vrijeme..i samo mi odjednom okrenuo leđa..

Ti i ne poznaješ takav osjećaj, zar ne..

Sve sam ti dala..

A sad mi ostavljaš prazninu i hladnoću..

Znaš, ne mogu ovo više izdržati..

Stvarno ne mogu disati..

A znaš, čak sam ti i oprostila..

Sve sam ti oprostila..

Svaku suzu na koju si me natjerao..

Svaku tišinu koje sam se bojala..

Shvati me..nakon svega što sam s tobom proživjela..

Jedino znam šutjeti i plakati u sebi..

Ne mogu se više pronaći..

I mogu otići bilo gdje i sve ostaje sa mnom..

Ja ostajem s tobom..

iako me se ti ni ne sjećaš..

"Ljubavne rane može izlječiti

samo onaj koji ih je i izdao.."

Pisan-06.03.08g.

Naišla sam na svoj stari blog, i tada je bio o tebi..

I tada kao i sad si me povrijedio toliko da sam mislila da ne može boljeti više, ali boli..i boljeti će i dalje..

Ovo je samo dio toga bloga..

"Nisam ljuta, nemam pravo na to, ne želim se svađati, prepirati ne želim ništa..

Ali ću ti biti iskrena, strašno sam povrijeđena, ne postoji riječ kojom bi ti to opisala kako se osjećam povrijeđenom i jadnom, to je grozno gadim se sama sebi prvenstveno što sam si to dozvolila.."

SAVJET DANA..

"okreni novu stranicu,

ne razmišljaj o prošlosti,

a naročito ne o bivšim ljubavima.."

I bez tebe dan nekako prođe,

a rekao si da neću znati sama..

Tek mi ponekad misao dođe,

razmišljam onda opet o nama..

Zbrajam greške i moje i tvoje,

i sve mi se nekako velike čine..

Jutrom se budim otvorim oči

i pozdravim neka nova vremena..

ne čekam više hoćeš li doći,

ne brojim dane od kad te nema..

Brojim samo te male sitnice

što donose sreću a ne bol..

Što tjeraju osmjeh na moje lice

i mogu ti reći; ima ih sto!

Veselim se suncu, lijepome danu,

kavi što sad s kolegicama pijem

i pronalazim sreću u praznome stanu..

Hrabro sad u život koračam,

spremna sam opet izdržati sve..

Više ne boli ni to što shvaćam

kolike si samo gazio mi sne..

Polako krećem nogu pod nogu,

ne živim više od uspomena,

nisam bacila sve tvoje stvari,

ni o tebi rekla ruže stvari..

Još čuvam onaj sat tvoj stari,

što otkucava o ljubavi lažnoj..

Neće mi suza krenut niz lice

ako te vidim kraj neke druge..

Pruži joj radost i kroz sitnice,

čuvaj je uvijek bola i tuge..

Ne daj joj nikad da sama plače,

nemoj da i ona uzalud voli..

Voli ju više, voli ju jače

ne kao mene jer to jako boli..

Dajte mi čašu sa stola i ne pitajte zašto pijem..

Okanih se tuge i bola, i njima se danas smijem.

Nije ni tuga što je bila..

Pa što da se o tome staram?

Svoje sam suze skrila, pa vas sve s ovim osmjehom varam..

Napuni čašu već je prazna, kao da ona mene pije..

Nemoj da stigne me i ta kazna da vidim što to na dnu čaša krije..

Ne počinji s pričama o životu..

večeras kao da misli nemam..

neka ide sve to na moju sramotu,

i nju na put za nigdje spremam..

Večeras me pusti u miru da pijem

i nikakve pjesme nemoj da krenu..

Dobro je sve dok se još smijem,

jer prijete mi suze u svakom trenu..

Dodaj mi čašu i pusti pitanja,

suvišne sad su sve te riječi..

ne kvari ovaj put do svitanja

s pričama tim o nekoj sreći..

Izgubim se brzo u svoj toj buci,

pusti večeras da ide po mom.

Najlakše je čaši u mojoj ruci,

a i meni je nekako lakše s njom..

I njoj uspomena nikakvih nema,

netko trijezan može ostaviti sve..

netko to može sasvim trijezan

netko to može

ali ja ne..

Ovako bacaš sve moje riječi,


gaziš sve što tebi dam?


Ovako se rugaš mojoj sreći,


rušiš mi snove i nije te sram?


Odlaziš hladno i zatvaraš vrata,


ostavljaš šutnju i srušene snove..


A ja nadam se tebi, k"o da si od zlata,


kao da vrijedi čekati te..


Gledaš me tim svojim plavim očima,


koje ne vide ništa dalje od tebe..


Što to ima u svim tim noćima

da zbog njih ja gazim sebe?

Ovako se igraš s mojim životom,

kao da nešto ovaj put shvaćaš.

Pokrij to lice sad sa sramotom,

i mene je već sram što opet se vračaš..

Mene kriviš za svoje greške,

ovo je valjda tvoje hvala..

Ni riječi nisu toliko teške,

koliko sve što sam za tebe uzalud dala..

Ovako mi godine uzmeš u trenu,

mene pitaš što o ljubavi znam?

Ovako zamijeniš moju sreću za neku drugu,

još mi se vračaš i nije te sram?!

Mrak mi je u oku, umjesto suze

i taj mrak nikome ne dam,

jer on je tu zbog tebe ljube

kako više ne bih mogla da te gledam..

Led mi je u srcu i neka je,

jer led i ide na rane i boli,

želim da srce postane ledeno

kako ne bi moglo više da te voli..

Muzika tužna u ušima mojim,

tu je zbog svega, tebe, nas,

postaje sve glasnija i glasnija

da više nikad ne čujem ti glas..

Zidovi svuda dragi oko mene

da me ne mogu bol i tuga stići

i nikad ih nitko neće srušiti,

nikad mi nitko neće blizu prići.

Ne mogu da te vidim, jer mrak je,

a tako želim vidjeti tvoj osmjeh,

muzika glasna, ne mogu te čuti,

ti si moj bol, tuga i grijeh..

Zidovi svuda ne možeš mi prići,

i sve moje želje tebi da se predam..

Ali nikad više nikoga neću voljeti,

jer zidovi su visoki,

a srce od leda..

DA..pusto si suzu ali nije bila iskrena..

samo još jedna u nizu tvojih prijevara..

Molio si da oprostim, da zaboravim..

ali izdaja se ne oprašta, ne zaboravlja..

Igrao si igru kakvu ti si želio,

sa kartama koje sam si dijelio..

Nisam ti bila važna,

ionako me nikad nisi razumio..

kad sam plakala ti me nisi tješio.

I sad zadnji put te molim, pokupi svoje stvari i odlazi..

Uzmi sve svoje laži i iz života mog nestani..

Ne trebam te da preživim,

ali neću lagati da te ne volim..

NEĆU..

Neću reći nikome da opet si se kajao,

i da cijelu noć si tu, pred mojim pragom stajao..

Neću ni spominjati i da ruku sam ti pružila.

Niti život proklinjati što nisam nas zaslužila.

Neću nikom o tome ni riječi izustiti,

ni da oboje smo znali često suzu pustiti.

Neću nikom govoriti da si me čekao

i da ponovio si one iste riječi rekao.

Neću pričati ni to da si grlio me snažno

i da znala sam u tom trenu da to nije bilo lažno.

I ako poželiš, zaboravit ću ljude.

Zaboravit ću bol koju znaju zadati.

I pustit ću im svima da smiju se

i čude kako još se mogu samo tebi nadati.

I nikom neću pričati da sjećali smo se nas

i da opet me je vino s tvojih usana iz ludilo.

Neću nikom o tome pustiti ni glasa...

Jer opet nas je jutro zajedno probudilo.

Neću pričati o tome ni u pjesmama mojim,

neću pustiti suzu ni kad budem sama.

I životu ću priznati da i njega se bojim..

Da se ne bi opet poigrao s nama..

Dali ću dočekati taj dan..

Bez i jedne riječi,bez inspiracije ostavljam papir tražeći spas napolju...Lutam ulicama tražeći ono svoje nekadašnje JA...Da mi pomogne da shvatim šta se dešava oko mene...Previše umora u mojim očima se vidi,to više sakriti ne mogu...Samo negdje iz daleka čujem dobro poznat glas...Koji mi šapuće "VOLIM TE"Dok nesvjesno koračam ulicama našim,ti me pratiš govoriš mi "JA ĆU TE UVIJEK ČUVATI"Nebitno je gdje si sad,jer previše bolne uspomene su moje....Važno je da znam,da i dalje misliš na mene...Ja sad ponovo volim,sjećam se rekao si mi da ću opet nekad zavoljeti...Ali tada sam bila previše privezana uz tebe da bi na to mislila...Sad kad stanem i razmislim,sve što si mi ikad rekao bio si upravu...Sad,gdje god da si posvećujemo ti ove riječi koje će vjetrom otići tebi...Jer,želim da znaš da te nikad neću zaboraviti da ćeš uvijek imati posebno mjesto u srcu mom...Sad sam opet sretna,ne bojim se to reći jer znam da si ti oduvijek samo to htio...Opet ove riječi naći će put do tebe,ma gdje god da si značeš da ću uvijek misliti na tebe...Ja mogu još toliko toga tebi reci,posvetiti ali sam si mi nekad rekao "Budalice od prošlosti se ne živi"...Ja,ipak i dalje želim da te se sjećam,da te čuvam i da znam šta sam nekad imala...Ali,šta mi je sudbina tako grubo uzela...Ponovo je sve to nadoknadila,on je sad tu voli me i usrećuje...A,volim i ja njega....da nakon tebe nakon tolikoga vremena ponovo sam zavoljela...

A,ti....ti negdje počivaš vječni svoj mir...

Kako je tebi lako pored mene proći,i ni jednom uzdahnuti zbog naše izgubljene ljubavi...

Dok ja,ja se lomim na komadiće pokušavajući skupiti hrabrosti da ne padnem dok te vidim...

Tako se bojim,da ću te sutra vidjeti s drugom...

Kako ću tek tada izdržati kad vidim da nju grliš kao mene nekad,da njoj poljupce daješ mjesto meni...

Opet i iznova tuga je moja...Šta god da uradim ili učinim,mislim na tebe...

I ako to ne želim,ali srce je jače....radi šta hoće...

Boze kako ova bol me peče,a još vise kad znam da tebi nije stalo...

Prolaziš pored mene nasmijan i srčan kao uvijek,izgleda da sam ja u tvom životu bila samo epizoda vise...

Dok si ti bio život moj...Plakati vise ne mogu,jer suza nemam ali žali ću do kraja života sto nisam odmah shvatila koliko ti značim...

Zašto opet ja??Moram da budem ta,koja će patiti i plakati dok ćeš ti uživati???

Zašto opet ja,da nosim tamu i tugu sa sobom,dok ćeš ti nastaviti dalje kao da nikad ni postojala nisam...

Ti više nisi ti..

Mi više nismo ono što smo bili..

Nema nas, ne postojimo..

više..

ZAR SI MI I DANAŠNJI DAN

MORAO POKVARITI..

ZAŠTO LJUBE..

Večeras ti šaljem tisuću poljubaca,


pregršt ne ostvarenih dodira,


milion neiskazanih rijeci.


Večeras ti šaljem sve...


sve ono sto si mi obećavao,


a nikad ispunio!


Večeras još patim


i žudim i čeznem i venem


za usnama koje su trebale biti moje,

a nikad nisu postale.

Večeras te kunem svim..

ovom dusom koja dane vise ne zna brojati

i srcem koje puca na pola

samo kad čuje tvoje ime....

Večeras te molim tiho u sebi,

MOLIM , NE ZABORAVI ME.....

ove noći dodirnula sam hladan zidu


mjesto tebe u ovoj noći


da prihvatim ko je ovdje gubitnik


da više ne krivim sebe od drugih


da više ne krijem oči


i vjeruj zid ili ti


sad to dvoje na isto mi dođe


snovi se moji nastavljaju sanjati


šta ako ova ljubav je morala da prođe


pa sretno ti sa nekom


koja na mene te sjeća..

za mene

na tuđem prozoru

ove noći je zapaljena svijeća...

Kažu da,svaka pjesma završi,

i svaka ruža brzo uvene,

vlak mora stanicu da napusti,

al' nisam znala da ćeš i ti mene...

POGLEDAJ GORE U NEBESA

SAD KAD SI ODLUČIO DA NE BUDEŠ MOJ.

POGLEDAJ GORE I KAŽI BOGU

ZAR ZAISTA ŽELIŠ TO....

POGLEDAJ!

ALI GLEDAJ U SAMOĆI..

TAD SHVATIT ĆEŠ DA BEZ MENE TI NEĆEŠ MOĆI.

POGLEDAJ GORE

I TRAŽI ODRAZ MOG LICA

VIDJET ĆEŠ DA SVE JE MOGUĆE

KADA SE VOLE DVA ISTA BIĆA..

Zarobit ću misli i sjećanja na tebe,

učinit ću sve da vrijeme krene...

Izbrisati riječi,

one tvoje teške,

ali, molim te,

nemoj nikada više

pitati za mene..

Ti, samo ti ostani..

Poželim li ikada plakati bez razloga

i biti tužna iako bih trebala biti sretna

i li gledati u prazninu satima i šutjeti...

Molim te,budi uz mene.

Ne postavljaj previše pitanja

i ne traži da opravdavam zašto i zbog čega...

Ne pitaj me nista,

samo me zagrli i daj da osjetim da traješ sa mnom,

da dišeš pored mene i da shvaćaš...

Samo mi pruzi ruku i osjeti drhtaj koji se penje mojim rukama

i ovaj nemir koji me otima..

Osjeti, jer...

Moj će dodir biti dovoljan da razumiješ sve bez i jedne riječi.

Moj dodir mora biti dovoljan da otkriješ da se bojim.

Molim te samo,budi uz mene.

Ne odlazi jer ne znaš sto mi je danas,

ne napuštaj me jer ne znaš sto da mi kažeš,

ne okreći leda zato sto ti nisu jasne moje suze,

ne puštaj mi ruku zato sto ne želiš slušati,

ne ostavljaj me samu jer misliš da mi ne možeš pomoći,

ne dopuštaj da potonem jer ti želiš otići...

Ostani i onda kada misliš da nemaš razloga

i onda kada je najteže ostati

i onda kada bi svatko odustao...

Ti...

Ostani..

Želim te zaboraviti


jer ti si samo požutjela slikau mome sjećanju.


Želim te zaboravitijer ti si prošlost,


a oni koji dolaze su sadašnjost.


Želim te zaboraviti


jer ti si samo u mojoj mašti


daleko od stvarnosti.


Želim te zaboraviti jer ti si.....

Ma ne mogu lagati sama sebi.

Ne mogu te zaboraviti

jer ti nisi samo požutjela slika

u mome sjećanju.

Ne mogu te zaboraviti

jer ti si vječnost,

a oni koji dolaze ne postoje.

Ne mogu te zaboraviti jer

ti si stvaran

daleko od moje mašte ..

Opet mi snove za svoje prste lijepiš

Opet mi se, ni krivoj, ni dužnoj, svetiš...

A opet ćeš na moje rame da sletiš,

Kad zarobe ti srce tuge i slutnje...

Opet me ne želiš u blizini svojoj,

Opet ćeš se dati, ma bilo kojoj....

A opet ćeš da zakucaš na moja vrata

Kad stanu kazaljke sata...

Opet mi suze prosipaš po licu

Opet si u meni povrijedio ženu,

A opet ćeš reći da ti je žao

Al' ja ću tada otići njemu...

Ako ne nađeš sebe u mojim očima,

Ne boj se, u duši te čuvam..

Ti moje si svitanje,java i san..

Ono najvrjednije što imam..

Nitko te nikada zamijeniti neće

I nitko mi neće značit kao ti..

Ovo srce će duboko u sebi

Vječno tvoje tajne čuvati..

Ostavljam ti dio svoga bića,

List svoje mladosti lude..

I želim samo da ga sačuvaš

Maleni dio tebe da budem..

Tiho ponekad da izgovoriš mi ime

Eh ljubavi..da ne zaboraviš me..

Oprosti..

Možda si htio vidjeti moje suze...

Oprosti, nisam ti rekla da su davno istekle zbog njega...

Možda si htio čuti moj plač...

Oprosti, nisam ti rekla da poslije rastanka s njim ne mogu plakati...

Možda si htio čuti riječi VOLIM TE,

ali oprosti...

Nisam ti rekla da moja ljubav

poslije njega te riječi ne poznaje...

Probudi me ljube ti..

Probudi me prije jutra.

Prije nego sve postane sjećanje i zaborav.

I ne pitaj me zašto šutim,

dopusti da gledam ljubavi u oči.

Nije uzalud ovo plavo nebo

što skriva nas od boli i samoće;

nismo uzalud prevarili zoru i srcima nježno dotakli tišinu.

Vjeruj mi,nije uzalud ovaj žar što u nama tako jasno gori,

da bi dopustili vjetru da nas izbriše.

Zato, probudi me prije jutra,

dopusti mi da te volim i urežem u srce taj trenutak

kada živim u tvom pogledu,

prije nego sve postane

sjećanje i zaborav..

Pitaš li se nekad uz prozor


mokar čijim ulicama lutam,


prognana iz tvoga sjećanja?


Da li osjećaš, sad na pragu zime,

da si razapeo tijelo koje sam tebi nudila?

Opeče li te ikad suza kad se sjetiš

da sve snove koje je dijete u meni sanjalo

ti si prljavim cipelama izgazio?

Žališ li kad ti tama pritisne čelo,

što si odgurnuo svoj drugi dio?

Slutiš li da bi nakon stradanja,

u tvoje tople ruke ponovo pobjegla,

i od Jude oprost zatražila.

Kao da me nikad nisi izdao...

Da mogu na tren

biti gost u tvom životu,

onako poskrivečki,

znala bih zašto i u čemu je smisao i

koliko još,

prije nego što se zauvijek

okrenem i odem

od tebe..

Umrla..

Postala sam slika jednog razrušenoga sna,


obris nečijeg sjećanja, dio nekog dna.


Postala sam blijedo lice, s pogledom bez sjaja,


s usnama bez izražaja.


Postala sam jesenja kiša,


izgubljena u toplini ljeta, posljednja kap, proljetna sjeta.


Postala sam sjena, pratim kišu dugu, putujem s vjetrom i u sebi nosim tugu.


Postala sam kip živog srca, nijema, mrtva, sama, ali ipak živa- uz otkucaje srca.


Otišla je duša i odnijela sva pisma,

sve slike sve riječi, ništa sačuvala nisam.

Ni njega koji mi je nekad bio sve,

ni onu ljubav, koja sad ubila me….

Votka, ti i ja..

"U jednom kafiću ...ispijam votku......

Kap po kap, klizi mojim grlom.....I svaka kap, daje mi snagu da ne mislim na tebe..

Reci ćes ...to je pijanstvo.....da .....kažem jeste, pijanstvo moga srca.

Kap po kap klize mojim grlom......Tiha muzika razbuhtava moje misli....Prigušena svjetlost u jednom kafiću.....sitni sati...Čuješ li me ? Znam da nisi tužan kao ja !

I ne znam ...ni tko sam...ni šta sam i jesam li uistinu to ja ...ili alkohol plete po mojim mislima.

U jednom kafiću ispijam votku ...kap po kap.. i ne znam ko je pijaniji, ja ili moje srce....

Prolaze sati , a ja i dalje mislim na tebe... mislim i nadam se .

Nadati se, je lijepo ...nada je jedan osjećaj koji mi nitko ne može zabraniti....lijepo je nadati se ...

I svaka kap votke....daje mi snagu, da me nada obuzme i savlada.

Kap po kap , a ja i dalje mislim na tebe...

U sitne sate ...izlazim na ulicu,

Sa rukama u džepovima.....sa lepršavom kosom.....

odlazim u tamu ....i mislim....mislim..

Kriva sam..

Ti si ukrao sve moje snove,ali kriva sam ja sto sam ti dala.Ti si me bacio nisko do dna,ali moja je greška sto sam pala.Ti si se uvukao u moja jutra,ali nije to bitno, ja sam te pustila.Ti si znao hladno okrenuti leda,ipak, moja je ludost sto sam na to i riječ izustila.Da, znao si beskrajno šutjeti,ali ja sam kriva sto sam dozvolila.Iako si me ti znao povrijediti,nisi kriv sto sam toliko suza uzalud prolila.Znao si mi i pružiti sve,ali nisam ja trebala primati.Znalo ti je biti svejedno,i nisam smjela toliko vjere imati.Znao si biti najbolji na svijetu,ali kriva sam ja sto sam poludila.Ti si me zagrlio i prošlo bi sve,ali krivnja je moja jer sam se trudila.Ti si me gledao dugo,ali nisam ja trebala uvijek stajati. Ti si bacio krivnje na mene,ali nisam se znala ne kajati.Ti si slomio mene toliko puta,ali nisi ti kriv, vjeruj mi, to sam ja.Ti si samo vidio da možeš,i ja sam kriva sto sam to pustila.I nije tvoja greška,ti si samo shvatio da sam ja slaba na par lijepih rijeci.Priznajem, kriva sam ja sto sam vjerovala u tu tvoju priču o sreći.I vjerujem da sam ranije shvatila sve i ja bi se igrala kao ti.Jer sigurno je lakše kad znas da će te netko usprkos svemu zauvijek voljeti.

Sad kasno je..

Noćas pada kiša sve jače i jače kao da bog nad nama plače kao da žali i on trenutke neke...srcu tako daleke među nama se nešto događa nad nama se nadvila tama jer iako imam tebe osjećam se kao da sam sama...a ja se sjećam se točno kada sam te prvi put vidjela,odmah je bilo kemije kažeš da sam ti se svidjela sjećam se svega kao da je bilo jučer a ti tvrdiš da mi ne postojimo,da je to nemoguće.novi život novi dan,sve je bilo super činilo se kao san kao opet tvoj lik proganja me kao prije muči me,truje i bezobrazno mi se smije prodaješ mi neku priču,glava ti je pijana više ne znam kad lažeš ni šta je istina ne mogu više ovako iz dana u dan ne mogu i ne želim,moj život je izbrisan..ti se sada kaješ srce mi na dlanu daje šali u mom srcu sada prazno je...prazno je mjesto gdje bio si ti da se sada vratiš kasno je...nemaš se čemu vratiti...

Ne boli više..

Ne boli me to sto znam da nisi ni suzu pustio,niti to sto znam da nikada ovako nisi patio. Ne boli me čak ni sve ne promišljeno sto si izustio,i ako misliš da nije tako, pogrešno si me shvatio. Sve sto si rekao ionako nisi izgovorio prvi put,sve sam ja to od tebe već čula i prije. I nije da ne znam sto je to kad me hladno stjeraš u kut,dok se tvoje lice bezbrižno dalje smije. Mene ne boli to sto
























ponovno pričaš o kraju,i sto obećanu mi vječnost kao komad papira paraš.Ne boli sto moje usne i tvoje hladne poljupce znaju,ne boli, to je već navika da samoću u meni stvaraš. Nemoj mi brisati suze, pusti ih, neka teku. Sama ću podnijeti sve, pa i njih.Pusti me da sanjam neku ljubav, davnu, daleku... Pusti me da ti ponovno poklonim stih.I nemoj misliti, ni na trenutak samo,da me boli sve ovo sto radiš mi još jednom u nizu. Ipak se mi, ljubavi, predobro znamo,i koliko god bili daleko, opet smo si blizu. Ne boli me to, vjeruj mi, i slobodno kreni... Mene lomi samo jedno, ubija me i rastužuje: Što ćeš se ti opet, ponovno vratiti meni.. A ja ću opet misliti: ma on to zaslužuje...

Ako me noćas tuga ukrade i odnese,još dalje od tebe, na drugi kraj svijeta..

Hoćeš li poći za mnom?

Hoćeš li lutati, očajavati?

Voljela bih znati...Da li će ti biti stalo...makar malo..

Ako se ljubav poput ptice galeba,

tužno svije krila na stijeni, riječi prosutih..

Hoćeš li imati snage da sa mnom poletiš,da zajedno preletimo more prijetnji optužbi..

Ako me izgubiš zbog neke druge i ako ona te usreći više od mene,

hoćeš li imati toliko dostojanstva da ti budem

lijepa uspomena?