ma što ljubav uistinu je,

nesebično davanje i opraštanje,

koliko puta oprostila sam,

koliko puta za istinu iznova molila,

a što sam na dlanu dobila…

koliko još snage u meni ima,

da li si vrijedan moje nježnosti,

da li se uopće isplati vagu tražiti,

jer srce želi opraštati,

a razum se tome protivi…

previše minusa skupilo se,

još koja rečenica,

i na papiru više mjesta biti neće,

za još jedan plus Boga preklinjem,

da pokaže mi vagu što ne nadzire se…

zar ljubav na matematiku spala je,

da zbrajam sve pogreške,

sve trenutke oproštaja vrijedne,

da molim Boga da mi ukaže,

na iskrene riječi i poljupce tvoje…