Bio si negdje, negdje daleko, već spremljen među uspomenama..
I tvoj lik sam već zaboravila,a bio je dio mene..
Bio si nešto davno,ona jedna zabranjena tema..
Onaj za kojeg ne pitam često,a tu je iako ga nema..
Bio si tišina u sobi,svake večeri prije sna..
Bio si preklinjanje zbog svake suze
koju sam ikad zbog tebe pustila..
I bio si onaj od kojeg okrećem glavu
i ne zanima me gdje si i s kim si..
Bio si onaj koji nije u pravu i baš me je bilo briga kako živiš s tim..
Bio si već odložen u kovčegu uspomena,negdje sa strane..
Tek toliko..da se uvjerim kako stvarno ništa me ne veže za one naše dane.
I svaku večer bi mirno spavala na jastuku koji ti tako dobro znaš..
Ruku u vatru ja sam stavila da ti na mene ni ne pomišljaš..
Bio si ona "časna riječ" da sam zaboravila svaki tvoj trag..
A negdje u meni, u kutiji uspomena, još uvijek si ostao previše drag..
I nisam se obazirala na našu pjesmu,
niti na datume koje itekako dobro znam..
Nisam puštala da boli me tvoj pogled i pomisao na sobu u kojoj ležiš sad..
I bio si iza mene tako daleko..zaboravljena priča u sjećanju mom..
Ali onaj naš san je ostao da sanja i podsjeća me na nas..
Nema komentara:
Objavi komentar