Tebi posvećujem ovo pismo, pisano sa više nježnosti nego što je zvijezda na nebu, i sa više ljubavi nego što je školjki u moru. Tebi poklanjam dugu moga srca, u koju si ti uveo boje i svijetlost. Približio si ljepote ovozemaljskog svijeta bliže mojim rukama. Jednim tvojim blagim osmijehom tonule bi moje brige poput tonećeg broda u hladnim zagrljajima okeana. Kroz moje tijelo i srce zasjalo bi sunce, ogledajući se u dubokom jezeru tvojih očiju. Ti mi pruzas ruke, a ni ne znas koliko mi to znaci. U tvom se narućju osjećam poput boginje, kojoj nijedna žena na svijetu nije ravna. Ti i ja smo kao dva zrna pijeska u pustinji sudena da budu zajedno. Još uvijek se sjećam trenutka kada sam prvi put ugledala tvoje oči. Očarale su me svojom ljepotom i bisernim sjajem. Kao da se mjesec ogleda u njima, u divnoj mirnoći plavog mora, tvojih očiju. U mom srcu uvijek će biti mjesta za tebe ljube.."
Nema komentara:
Objavi komentar