Stigla sam na raskriže... i gdje god pomislim da krenem svaki put vodi ka Tebi... i ne mogu nazad... ne umijem nazad...
Krenula sam Tebi... i molim se da me čekaš na kraju puta... čuješ li me???...Ako te ne bude tamo... zalutati ću... pasti ću ... neću znati kako dalje...nestati ću... jer strah me je da me nećeš prepoznati kada se sretnemo....Da će ruka pružena tebi ostati da lebdi u zraku.. samo prazninom okružena.... Da će se moj osmijeh odbiti od tebe kao eho od kamena.... Da ću uzalud govoriti... jer ti me nećeš čuti.....
To je ono što me najviše boli... kao i strah od prolaznosti...