"ne znam zašto me večeras sve sjeća na tebe...ne znam zašto mislim da su sa našeg neba sve zvijezde ukradene,ali jedna koja nosi ime tvoje blista u oku mome...nju nisu uspjeli ukrasti,jer sam je ja zadržala i ona mi pokazuje put...put koji smo prošli ti i ja sa onim jednostavnim klikom,sa kojim je sve ovo i počelo...često me sjećanja vrate na nas početak,toliko smijeha i nježnosti,a vidi nas sad...s tobom sam shvatila dosta toga...ja sam u sebi nosila tugu i kroz taj pretrpljeni bol postajala zrelija...kad si se ti pojavio,pojavio se i taj osjećaj da ti mogu sve reci...bili smo nekako vise već slični u našim sudbinama(izigrani i povrijeđeni) od nama jako značajnih osoba...padali smo i uzdizali se,ja sam se otimala osjećanjima...nisam htjela biti povrijeđena po drugi put...iz dana u dan sam osjetila da moje srce ne pravi iste otkucaje kao prije na početku,nisu vise bili tihi i sjetni...pitala sam se:'šta se dešava?' ;'zašto je svijet opet postao tako lijep?'...tada sam poslje dosta vremena iz dubine moga srca čula rijeci koje su bile jace od mene 'ja volim'...tada se pojavio i onaj preveliki 'strah' i naravno sve što vise razmišljam sve ide teže i teže...stotinu pitanja,a ni jedan odgovor...onda pomislim da si ti moja nada i svjetlost na kraju tunela...opet se upitam 'šta nam to život daje?',možda opet neka igra..'da li nam u stvari daje onoliko,koliko uzme?' i jedini točan odgovor je;'da nam život nikad ne daje onoliko koliko nam uzme,jer da nam toliko daje onda bi meni dao tebe'...pred očima mi tvoj lik... ljudi kažu da jedino oči nikad ne lazu samo ako duboko pogledaš u njih, jedino tada ćes vidjeti dušu čovjeka...ne znam zaista šta je po srijedi,ali to vise nije ni važno...znam samo da osjećam nemir i neku jaku silu koja me vuče tebi...kad nisi tu i dok mislim o tebi..

"Ne, ne pišem ja OPET za tebe,
ja za tebe pišem UVIJEK..
samo što danas nemam riječi kojima bi izrazila koliko mi fališ.."

"Sjedila je opet, po ko zna koji put na pozornici života, povrijeđena, od tuge gotovo iscrpljena, od starih uspomena slomljena...sjedila je i čekala da lagana muzika zasvira, da opet ustane i zaigrah staru koreografiju života, da mu se opet vrati, ali bez greške i pada jer suviše visoku cijenu je platila da bi izgubila izgubljeno ponovo...
No, opet je suviše hrabra kao i uvijek, njena najveća mana je to sto uvijek stisne zube i krvavih koljena ustane da zaigrah opet...
Lagane note su kliznule po skalama, već je obukla cipelice s vezicama i stajala pred gomilom ljudi spremna da odigra svoju ulogu zamišljenog glumca, korake lake kao oblake pustila je da je ponesu, zaplesala je posljednji valcer u vihoru najljepših godina svoga života...
Zaplesala je sa suzom u oku, onom radosnom jer je ispod pozornice vidjela njega, crna tinta života se razlila u bijelu, prozračnu svjetlost, i kažem možda je bolje bilo da je ostala plesati u tami, jer previše je njeno srce naviklo na crnu, prevelik je kontrast, previše je bolna silueta u njenim ocima koja je stajala pokraj njegovog odraza...ljudi su je počastili gromoglasnim pljeskom, muzika je postajala glasnija, srce je lupalo jače, suza se prolila i taknula duboku nit duše...osjetila je kako pada...i pala je..opet..
U času je pokušala da ustane, nadala se da će joj neko pružiti ruku, ali vise nikoga nije bilo tu...publike vise nije bilo, vise nije bilo njega, ni njegove vjerne siluete...a eno već zlatne vezice polako mota oko noge i počinje sve ispočetka...još jedan ples života...još jedna prilika da ga uvjeri da je ona ona prava, ona koja mu još uvijek zna uljepšati trenutke koje joj pokloni na dar..."

"Čekati ću te uvijek pa čak i onda kad se ugasi posljednja nada...
jer ti si svjetlost mog života, izvor radosti i sreće...
i nitko nikad iz mog srca izbrisati tebe neće..

"Bivši...valjda je to najtužnija riječ, ali ne znam kojim imenom da te zovem a da ne prospem veliku količinu otrova iz tvoga imena...
Ti koji si me naučio da padam i da se opet podignem i letim, nisi me naučio da se lažno smijem i glumim sreću, da sakrijem suzu na rubu oka...dao si mi masku ali me nisi naučio kako da je koristim...vratio si moje srce ali ga nisi naučio da bude varljivo...vratio si mi ljubav koju sam godinama nudila samo tebi, a nisi mi rekao da će je neko drugi uzeti bez da me pita...dao si mi suze, a nisi me naučio da ih koristim za druge ljude...
Rekao si mi da će me slomiti neko poslije tebe, izvoli sad gledaj kako me lomi tuga za njim...udario je u maleno mjesto u grudima, rutinski vješto, kao dobar centarsut, isplanirano ovjerio tamnocrvenim carskim pečatom maleno mjesto na kom se krio ožiljak koji je ostao poslije tebe i poništio kaotičnu rupu mojih uspomena, riječima me čvrsto vezao za tamnu pučinu svoje tajnovitosti.."

Kazaljke već predugo nijemo klize po ivicama mog nemira..ostala sam zarobljena u zjenici tvoga pogleda...
Jasno mi je da nisam tvoja princeza, Ona koja se čeka cijeli život, ali mili ja i ulogu kraljice savršeno dobro znam da odglumim, bez previše patetike i pretjerane šminke...
U desnom oku neka čudna kapljica sjaji...pitam se koliko će dugo padati da dotakne rub srca...vrijeme...
Dani, sati, minute, sekunde čežnje za tobom i kad te ugledam praznina, ne u meni, nego između nas...
I suze se začas raspu kao pokidani biseri po svijetu i život proleti kao brzi voz, ali onaj koji vječito vuče neki teret sa sobom, onaj koji satima čeka na krivom kolosijeku neki neobični signal da bi potom vješto projurio najvećom brzinom kroz najljepši pejzaž na svijetu..
Scenarij nam bas i nije naklonjen...meni nije, tebi je sve to samo jeftin triler u kom gledaš kako strada komadić moga srca koji te beskrajno voli..

"Oprosti sto te ostavljam
zauvijek odlazim
ali vjeruj mi i negdje daleko
vječno ću pamtiti
svaki tren naše ljubavi.
Noćas dijelim tvoj bol
i zadnju času i pijanu noć
za sutra prastaj mi
jer jedno drugom, nismo suđeni.
Znam da ću dugo pamtiti
i biti nesrećna
ali ne mogu vise ti
praštati ni lazi slušati
ovo je kraj naše ljubavi.."

"Koliko puta sam ti poželjela uzeti ruku u svoju i pokazati svijet koji sam izgradila za nas dvoje...čak sam ga naslikala bojama, okupala mirisom proljeća i žuborom rijeke, utopila u moru dječjeg osmjeha...
Koliko puta sam ti se predala bezuvjetno i pruzila svu ljubav ovog svijeta na dlanu..a ti si je uzeo u šaku i prosu na vjetru bez imalo osjećaja za bol...
Koliko puta sam se vratila usnama na tvoje i molila te da mi oprostiš...da mi oprostiš šta?
Koliko besanih noći, suzama okupanih, s nemoćnim tijelom i bezvoljnom dusom za život sam provela poslije svega ... i pitam se hoćeš li ikada shvatiti koliko boli kad gledaš kako ti rukama vade krvave ostatke ljubavi prema nekome, dijelove tvoga bica...neces...nikada...jer ne znaš, nisi osjetio život koji sam ubila za tvoju sreću...

Ne tražim da me voliš, tražim da me poštuje...jer da ja nisam poštovala tebe, moje srce bi 10 mjeseci kucalo za nas troje!"

"Trebala mi je noć da shvatim tvoje rijeci..

da skinem jedine ružičaste naočale koje sam imala u životu i bacim ih pod vlastite noge...
Hladno je...nema vise osmjeha na mom licu,

ni sjaja u oku, nema vise snova..samo poneka zelja ravnodušno stegne misli i srce preskoči naivni ritam koji je naučilo da slijedi..
Na neki bolesno čudan način mi fališ,

ali i to će jednom prestati..sad mi ne preostaje nista drugo nego da nahranim tvoj ego još kojim promilom svoga bola.."

"Jedina razlika je sto ja sad imam njega..
i briga me sto ces reci da su mu oci hladne,
varljive i zelene...mogu sama,
ti si me naucio da padam i da se dizem..."

"Zar ti nije dovoljno sto si mi ukrao sve? jel mi moraš i snove krasti,zašto se pojaviš u svakom?
Zašto vise ni tamo nisam sretna....zašto se gubim u svakom segmentu svog života?
Odbacujem njih od sebe,iste one ljude koje toliko volim,jer me tjeraju od tebe...
Oni me guraju od tebe,a ja njih od sebe
I nisam sretna. ne!
I padnem na pod svog kupatila i plačem satima....oči nateku a dusa se raspada..svaki dan...
Ako sam nekad mogla da glumim,više ni to ne mogu...
Jer na svaki moj pokušaj da obrišem suze,one sve vise padaju...
a moj osmijeh blijedi
I zašto dalje pitam se,i kome putovi vode,čemu nadam se
ničemu! nemam snova, želja,ljubavi, ni srca..
tek praznina mi ostala..i pogled koji spuštam svaki put kad te neko spomene.."

"Vrijeme je da okrenem film..Zaigrajmo još ovaj put, crno bijela - tabla je tu, figurice uredno poslagane...zaigrajmo ja za tebe, ti protiv svog srca...
Večeras sam razmakla zavjese i skinula sve maske s lica, obukla crnu haljinu samo za tvoje oći skrojenu, biram crne figurice da se uz nju slažu, tebi ostavljam bijele, znam voliš neke svjetlije nijanse i znam da uvijek igraš prvi potez...
Pomičeš ruku da odigraš, a moje srce vrišti od bola, kradeš mi posljednji dah s usana svojim pogledom, red je na mene..ali kako..ako uzmem konja i preskočim pojest će me tvoj pijun, potez bez smisla, vučem neku običnu figuricu i gledam, nista se ne desava, ostaje isto, još jedan potez u tvojoj ruci će presuditi kraj...
Igraš bez razmišljanja, pomičeš figuricu bas kao sto si nekad mene..ali ovaj put nista se ne mijenja..nisi me pobijedio ni ovaj put, a nisam ni ja tebe...
Nastavit ćemo kažeš...a ja se samo pitam kada"

"Jutro me uvijek tako smjelo probudi, okrenem se vješto na drugu stranu kreveta, ružičasta postelja prazna, mirise na prošlost, na tvoje ruke oko moga vrata i kapljice kiše na prozorskim staklima, miris svježih krafni i šalica vrućeg čaja, na desnom ormariću crveni pupoljak ruže i lančić...
Ustajem laganim korakom, na stolu prazan papir, u ruci tvoja slika, jedina koju si mi ostavio za sjećanje, par rijeci mi prolete pred ocima, vješto ih sakrijem u policu sjećanja, tamo gdje su skrivene sve moje rijeci napisane za tebe i život tvoj...moja najljepša nedovršena prica...
Uklesan u spomenik vremena koji sam sama sagradila da me podsjeti na vječnost tvojih uzdaha na mom vratu, ostaješ tu zauvijek kao čarobnjak moje polomljene sreće, kao poetik čiji odraz je moja mirna luka, moje utočiste od hladne noći, a ja najtamnija lutka tvoje podsvijesti, usnim te ponekad cesto, ali uvijek se nekako izgubiš, pretvoriš u sjenu, grizeš mi obraze, u mraku tražiš odsjaj mog oka, dozivas mi ime...ali te nema, ili te nikada nije ni bilo...vise ni sama ne znam...budim se kada vec sve izgubi smisao. A moja podsvijest je čudna stvar, u njoj se poput ringispila sve vrti u krug...nekoć sam sjedila u tvom krilu i molila te da ne dozvoliš snjegovima da zanesu tvoj trag, a ti si me iz prkosa ostavio u crnilu noći gdje nisam mogla pronaći sjaj tvoga osmijeha, boju tvojih očiju, dodir tvoje ruke...i opet sam kao besmrtna lađa zaplovila u tvojim ocima punim ponosa bas kao sto sam ti rekla jednog dana, da neću odustati nikada dok moji dodiri ne postanu tvoje čežnje...od danas do sutra...odavde do vječnosti...
Sat na zidu je otkucavo usnule sate, a ja sam tako željela da si pored mene ti umjesto prazne postelje, da mi na obraze spustiš vrele usne i topli ugriz na vratu da ostaviš kao pečat, znak da mi pored tebe nitko ne treba"

"Jednoga dana kad vrijeme zamete tragove, kad satovi svi stanu i u nosnicama osjetim svjež miris poljskog cvijeća, kad u poljima maka zarobi se moj pogled u mnoštvu crvenih latica, a nebo kad prolije rijeku suza na moje lice, u glavi se okrene film u nekoj nedokučivoj sivoj boji...posljednji šareni leptir koji će dotaknuti moje obraze su tvoje oći i jedna malena krijesnica u njima, koja mjeri svaki moj dah od trenutka kada sam te prvi put ugledala.
I tko zna kamo će me sve ovo odvesti, kakvim putovima ću proći da bi stigla do vrata tvoga srca, i tko zna hoću li ikada uspjeti pronaći neku malenu kombinaciju slova koja će mi pomoći da otvorim tu čudnu kutijicu u kojoj krijes svoje zelje, tko zna hoćemo li ikada skupa lutati po livadama i pješčanim plažama, krasti zvijezde s neba i skrivati ih u ćeznjive žalove duše, tko zna hoću li u tvom srcu ikada postojati makar kao sablasna sjenka u sutonu naslikana nekim čudnim bojama, a i ako ne budem hoću li ostati zaboravljena mjesečeva školjka, izgubljena u jednoj noći...hoćeš li sjediti u tišini, sam, slušati valove kako svojim lakim tijelima udaraju o stijene, i krike galeba u daljini, pjesmu sirena...
Hoće li možda neka druga djevojka na dnu mora tražiti biserne školjke koje sam ostavila usamljene, hoće li zauvijek ostati na mom tijelu tragovi snenih okova tvoje duše koji su se čvrsto primili za moje tijelo...hajdemo skinuti okove, baciti ih u rijeku, neka ih nijanse zelene i plave odnesu daleko u vrtloge, hajdemo sanjati život, bez rđavih niti koje nas sputavaju, pustiti da nas putokazi srca odvedu do livada, da kiša pokvasi rosnu travu i da me uzmeš u naručje i zavrtiš kao dijete, da te držim čvrsto i vrištim od sreće kao delfin koji skače kada vidi pramac nekog broda u nepreglednoj pučini, kao glumac koji svoju tugu mijenja za neke sitne uloge, kao žena koja voli.."

"Sinoć sam sklopila oči pod sjenkom mjeseca i zamislila zelju, a jutro me probudilo u odjeku tvojih odlazećih koraka i mojih bosih stopala što su te pratila i molila da ostaneš...
Otišao si opet po ko zna koji put ostavljajući me na ivici ponora, sa suzama u očima i molitvom za tvoju sreću, otišao si ostavljajući mi čeznjive niti u srcu i zelju da se opet vratiš, da me zagrliš čvrsto, najbolje sto znaš, u noći obasjanoj neonskim svjetlima, zamršenih uzdaha i svezanih pogleda, samo kada bi htjeo, sklopljenih očiju da me pogledaš...
Samo kada bi htjeo usnuti bijele carsafe mojih snova znao bi da sam nas na njima izmorene snivala,i ako me nikada tražio ne bi, prepoznao bi me po mirisu tvoje koze na mom ramenu..
Presutim li i ovu noć, suze moje razvratne i gorke, progovoriti će, odgovorit će na pitanja koja čes odsutiti, odati će ti da mi uvijek ostane buđenje i jutro izgužvano suzama..."

"Koliko sam puta poželjela da se probudim i budem sretna, da otvorim okice i ispod trepavica, sneno razaznam tvoj lik s desne strane jastuka...bas kao u snu da te zagrlim i oćutim najljepše rijeci...

Ali ja svoja jutra još uvijek suzama gušim u naletu čežnje za djetlićem moga bića koje još uvijek nekako nestvarno počiva u tebi...još uvijek čekam i ne odustajem jer odustati ipak ne mogu, ne želim i neću..jer previše dugo je trebalo da te pronađem, previše dobro me poznaješ i predobro i ja poznajem tebe da bi odustala sad kad sam pobijedila vrijeme i kad je moja ljubav nadmašila sve prepreke do tebe..
Ponekad mi dođe da se otrgnem želji za tobom, ali osjetim da si tu pored mene i kad te nema, i kad si daleko, u srcu praznina odzvanja u tvoje ime i čeka da ju ispuniš nečim sto moje rijeci ne mogu objasniti, nečim sto samo ti razumiješ jer ti si taj, kojeg sam čekala cijeli svoj život...

Ko zna, možda jednom neće vise biti boli, tišine i straha..jednom možda i mene probudi jutro s mirisima tvoje koze..."

"Ja te ne volim riječima već svojim srcem...
ja ti i ne pričam o lijepom danu i sreći...
sve što želim da ti kažem...
srce će ti moje reći...
Ja te ne ljubim usnama već svojom dušom,
i ne krijem osjećaje svoje,
da te stvarno dušo volim ...
neka ti kaže srce moje...
ja te ne želim grliti rukama kao druge
ja kad grlim, grlim bićem cijelim...
a svu ljubav srca mog...
hoću da podijelim sa tobom...
ljubavi moja..."

"Znaš li ti jedino moje...
Znaš li koliko sam samo puta do sada , u ovim proteklim vremenima poželjela da budem barem jedna od milion zvijezda u tvojim očima,?
Da budem barem jedan mali dio razloga
zbog kojeg ti oči tako božanstveno sjaje...
da budem zvijezda koja će ti osvjetljavati put?
Znaš li koliko sam puta poželjela...
da budem barem jedna mala, zraka sunca
što ti ujutro miluje lice dok se lijeno protežeš u krevetu....
još uvijek zbunjen od sna.... da budem sunce u tvome osmjehu
od kojeg ćeš blistati cijeloga života...?
Koliko sam samo puta poželjela..da osjetim mekoću tvoje kože, toplinu tvoga tijela...
poželjela....da osjetiš otkucaje moga srca koje kuca samo za tebe... ?
A večeras...večeras.. sam poželjela da sve ovo traje vječno...
poželjela sam jer to je ono što me čini sretnom ljubavi moja...
sjaj u tvom pogledu...osmijeh u tvojim očima..."

"kada umrem, ne želim
da suzama zalijevaš zemlju moga groba.
ne želim da tvoj život stane
dok sklopljenih očiju ležim nepomično
u zatvoru vječnosti.
bili smo posebni, stapali smo se
kao kišna kap sa zemljom,
nadopunjavali smo jedno drugo
i u najmanjem pokretu,
vodili smo jedno drugo
putevima volje božje...
otkrivali si mnoge skrivene tajne.
za mene poseban si dio čovječanstva,
zato želim da sanjaš moje snove
da živiš kao da sam ovdje,
kao da nikada otišla nisam...
moj duh je i dalje sa tobom,
nosi me u daleku budućnost
koju ja neću upoznati..."

"Ako želiš idi..
neću ti ništa reći..
Stisnut ću srce,
suze neće teći...
Možda bit će teško
i boljeti će malo..
Ali ja ću glumiti hrabrost
da mi do tebe nije stalo.."

'...voljela bih imati strpljivosti
da mogu izdržati ono sto ne mogu promijeniti,
voljela bih imati snage da mogu promijeniti, ono sto mogu,
i voljela bih imati mudrosti da mogu razlikovati to dvoje.."

TI IMAŠ NAJLJEPŠI OSMJEH

"U tvojoj sobi
neposredno
prije svitanja
dolazi tvoj osmjeh
kao da je sišao
sa stranica neke
davno pročitane bajke..

Stvoren u mojem snu
ti me posjećuješ
i kao da ne primjećuješ
da oduzimaš mi dah
sasvim mirno
moglo bi se reći blaženo
širiš svoj osmjeh
po razbacanim
plahtama i jastucima

Primam te u svoj san
bez snage
i bez imalo mogućnosti
da te ipak ne sanjam.."

"Skrivena,za uličnu svjetiljku,
gledam te,krišom,
potrčala bi tebi,
u zagrljaj dragi,,,
Da otplešemo ,ples
nošen,rominjavim kapima kiše..
Ali tvoj korak,izmiče..
i sve je tise i tise..
ti odlaziš..ne voliš me vise..
Ostavljaš me u ovom suludom danu
samu i uplakanu..
ne idi,molim te,
okreni se..još jednom..
još samo jednom dotakni mi lice,
skloni sa obraza ove suze izdajice
sto mi lice peku..ili su to kapi kiše,sto teku..
Ne odlazi.. molim te.. moje srce još voli te..
ne odlazi.. ne odnosi sve sa sobom..
jer ljubavi moja ,meni je bilo samo lijepo
u zagrljaju sa tobom.."

"Brigu je lakše podnijeti udvoje
lakše je zaspati u smiraju dana
svatko od nas traži rame svoje
lijepo je kad nisi sam i ja nisam sama.."

"Ponekad razmišljam o tebi. Znam da me voliš kao što i ja volim tebe..
Ali nismo zajedno. Ti si s njom, ja sam s njim.
A kada te vidim srce me boli jer te ne smijem ljubiti.
Što mi znači što te gledam i što mi pišeš kada ne možemo biti zajedno?
Ostani mi blizu. Budi samo ovdje da te vidim, da te čujem.
Samo da osjetim tvoj miris, samo da čujem tvoj glas.
A ako smo suđeni bit ćemo zajedno.
Volim ono što nemam."

"Čujem, viđaju te s drugom
no nisi sretan baš.
Odnos vam nije skladan
kao što je nekad bio naš.
Govore da si ostario
i da su ti oči pune tuge
i da poslije mene nisi
ljubio mnoge druge.
A čujem i da ti je djevojka
veoma nalik meni,
da ti sve manje sličiš čovjeku
a sve više sjeni.
Kažu i da bojiš me se sresti
jer se bojiš reakcije moje.
Ali ja sam sve zaboravila
i u srcu još nosim ime tvoje.
Iako su nam putovi drukčiji
iako je prošlost iza nas
voljela bih te vidjeti
osjetiti tvoje ruke, čuti ti glas...
Pa da onda zaboravimo sve
i vratimo se u stare dane.
I neka na tren, samo jedan tren
vrijeme za nas stane.

Ali ja sam sve zaboravila
i u srcu još nosim ime tvoje.
Iako su nam putovi drukčiji
iako je prošlost iza nas
voljela bih te vidjeti
osjetiti tvoje ruke, čuti ti glas...
Pa da onda zaboravimo sve
i vratimo se u stare dane.
I neka na tren, samo jedan tren
vrijeme za nas stane.."

"Zašto si me opet slomio?
Zašto, kad znaš da sam već slomljena...
Samo sam u tebe vjerovala,
a sad mi je i povjerenje slomljeno,
zauvijek...
Hoću zauvijek pobjeći od svega,
želim pobjeći od ovog života..
Ali, sve me to zbunjuje,
ili samo od suza uopće na shvaćam što se dogodilo...
Ne shvaćam kuda je sve nestalo?
Zašto sam opet sama?
Sama...
Znaš da ne mogu bez tebe,
jer bio si mi jedina utjeha u životu.
ne mogu više...
Slomio si me, slomio mi srce,
a srce se ponovno ne može sastaviti.
Zato molim te
ne traži me da ti oprostim,
da sve zaboravim...
jer teško mi je.
Htjela bi da si ponovo samnom,
da smo jedno.
Ali kad krenem prema tebi
ispred mene stane sva moja tuga i bol
kao neki veliki zid,
i ne mogu se pokrenuti... Zašto si me opet slomio?
Zašto, kad znaš da sam već slomljena...
Samo sam u tebe vjerovala,
a sad mi je i povjerenje slomljeno,
zauvijek...
Hoću zauvijek pobjeći od svega,
želim pobjeći od ovog života..
Ali, sve me to zbunjuje,
ili samo od suza uopće na shvaćam što se dogodilo...
Ne shvaćam kuda je sve nestalo?
Zašto sam opet sama?
Sama...
Znaš da ne mogu bez tebe,
jer bio si mi jedina utjeha u životu.
ne mogu više...
Slomio si me, slomio mi srce,
a srce se ponovno ne može sastaviti.
Zato molim te
ne traži me da ti oprostim,
da sve zaboravim...
jer teško mi je.
Htjela bi da si ponovo samnom,
da smo jedno."

"Ponekada bih željela da obrišem prošlost...
Da je se nikada vise ne sjećam...
Voljela bih da se vratim vrijeme unazad i da ispravim sve svoje greške..
Bilo bi lijepo,znam...
Voljela bih da počnem život ispočetka..
Da budem drugačija osoba..
Da nikada ne pomislim na nešto ružno...
Da nikada nikome ne zadam tugu,bol,jad...
Voljela bih da sam samo jedna osjećajna,dobra i vesela osoba...
Svi tako misle, ali ja znam u dubini duše i da nisam bas takva kakvom se činim...
Život me mijenja iz dana u dana...
Zbunjena sam,ne znam šta da mislim o pojedinim stvarima...
Želim da vjerujem u bolje sutra... Ali ne znam dali je to moguće...
Bojim se...Uistinu se bojim nekih situacija..
Neke stvari bi mogle da mi okrenu život naopačke..
Ali ja to ne želim..Kažem da sam vesela..
Ne,nisam lažem..Život mi je crn..
Ne želim tugu,uistinu ne želim je...
Voljela bih da je sve ovo san iz koga ću se uskoro probuditi...
I shvatiti da je to samo noćna mora koja se nikada neće ponoviti..
Voljela bih..Ali to se neće desiti znam...
Vrijeme tako brzo prolazi...Svaki početak ima kraj...
Ja se bojim toga kraja...Raspoloženja su mi pomiješana..
Nisam sretna ali ipak osjećam djelić te sreće duboko u meni....
Listopadski dani su mi veoma tmurni i tužni..
Kao da su svi u snu iz kojega će se probuditi tek kada dođe proljeće..
Ali ono nije ni na pragu...Možda me to proljeće promijeni i usreći..
Nadam se....Možda to sunce i toplota promijene moje raspoloženje..
Ne želim da marim za stvari oko mene..Želim da marim za svoje raspoloženje..
Želim sreću...Mogu li je gdje kupiti ?"

"Čujem da nema dana
da te ljudi ne vide kraj nje
čujem, ali ne vjerujem
da sve nestaje..

Imam toliko toga da ti kažem
ali čemu sve
kad želiš samo nju
sta mogu reci tu da promjenim..

Plaćem, boli me i sad
sjećanje na tebe
ne mogu da ti oprostim
taj strah od ljubavi
strah od ljubavi
plašim se da svi su kao ti..

Kome da budem dobra poslje tebe
kad je bol drug moj
kome kad nitko nije lud
da voli uzalud.."

"Nemoj plakati na rastanku,
Nemoj jer to boli,
Znam šta su govorili o meni,
Ali ja sam osoba koja voli,
Zatvaram vrata ispred tebe,
Zatvaram život svoj,
Neću te zaboraviti,
Jer si nekad bio moj."

"Suvišne su rijeci sad na rastanku, na kraju,
kada i naši dodiri već odavno sve o nama znaju,
kada hladnoća srca postaje gora od hladnoće tijela,
i kada veza počne da se cijepa na dva udaljena dijela.

Suvišne su rijeci sada, jer ne mogu nista opisati,
suvišni su dodiri sada, jer ne mogu nista promijeniti,
sada, kada i poljupci ne ulijevaju u srce neku nadu,
kasno je da se podiže nešto sto je već odavno u padu.

Suvišne su rijeci, koje ne mogu u ovom trenutku ni reci,
suvišni su i snovi, jer ne mogu kraj tebe sada leci,
pa da ih kao nekad zagrljeni od sanjamo opet zajedno,
kada smo bili dva tijela, a imali vrelo srce samo jedno.

Suvišne su rijeci sada, kada vise nista ne osjećamo,
kada se samo lijepih događaja iz prošlosti prisjećamo,
kada i one pozitivne vibracije iz zraka nestaju,
kada samo zajedničke slike, kao dokaz ostaju da traju.

Suvišne su rijeci i zato se samo okreni i polako idi,
pokušaj da ne plačeš, jer može netko da te vidi,
možda će pomisliti kako me još uvijek voliš i još želiš,
ali i sama znaš da sa mnom nemaš vise nista da dijeliš.

Suvišne su rijeci..."

"Moje rane ne bole više
kad me tvoja ruka miluje
umjesto suza padaju kiše
i svaka kap neku pobjedu krije

Moje je srce puno sreće
kad si tu pored mene
i svaku bol prebolim
kada si tu da te volim.

Moji strahovi postaju smiješni
i sve drugo važno mi nije
kada si tu život se smije
i kaže hajde budimo griješi.

Kada si tu pored mene
ja se ničega ne bojim
sama protiv svih
za tebe ,za nasu ljubav se borim."

"Najljepše rijeci tebi sam dala
koje nikome vise dala ne bih
za osmijeh jedan ne bi mi zao
dušu na papiru ostavit tebi.
Svaku suzu i tugu vreću
na leđima svojim nosih ja
okrenuti se nazad nikada neću
tvoja je riječ posljednja.
Prekratko bijah ja tako sretna
kao list na ljetnom povjetarcu
ali kad se u buru pretvori vjetar
odnio te u drugom pravcu
i nisam tada znala putove tuge
bez tebe živjet,nisam htjela
dani sivi,noći tako duge
kao ptica bez krila sam bila
počeh tada da pišem pjesme
stihova tužnih nikad mi dosta
i soneti kao voda sa izvora
na zidiću kraj starog mosta
muziku sjetnu kao zrak sam disala
i dušu ranjenu liječila sam.
Danima plakala i stihove pisala
o tebi maštala svaki dan
jer ljubav je boljka zaista luda
sto sunce u žaru nade prži.
Nemam vise gdje,niti znam kuda
Ovdje me sad nista ne drži.."

"Obećanjem ti kristalnim suzama
kojima sam te gledala,
bezgraničnim pisanjem po papiru života
ne diraj one nježne tipke sudbine,
ne sviraj više one tužne pjesme
na nježnom instrumentu boli..

Smijem se mom tužnom odrazu tuge
spuštam glavu umorna od čekanja,
na hladnom prozoru uzdišem
i zamagljujem prozor vremena,
i suzama ispisujem tvoje ime
kao lavina sve se srušio u meni,
opet gledam u svoje dlanove
ne bi li te ugledala u liniji života..
otvaram svoje uspomene na tebe
i jedino što je ostalo od njih
tvoje su plave oči.."

"Uzalud saginješ glavu
sve piše na tvom licu,
i taj lažni osmjeh je tek
šifra za izdajicu..
uzalud trepćeš očima
u njima sve je tako jasno..

uzalud pričaš o meni da snivaš
uzalud gledam kako se smiješ,
u tvom je osmjehu neka daljina
uzalud usne od mene sad kriješ,
u njima samo laž i tišina..
uzalud sam čekala da nešto se desi
ja polako zaboravljam stare sjene,
otišli su polako stari snovi
u kojima sretna sam se sa tobom budila,
budi jak kao sjeverni vjetar
i ja sam tebe uspjela zaboraviti.."

"Još jednom je noć zagrlila grad, još jednom ispisujem beskrajne stranice tuge..

Iz moje si duške uzeo posljednju kap života, dok smiješile su mi se oči tvoje..

Za tebe ja nemam snova,niti mi srce treperi kad moje te misli sretnu..

Ja sam ptica pjevica što ne pjeva više, ja sam cvijetak proljetni što ne traži kiše..

Ja sam val bez žala, ja sam duša što za ljubav nije znala još ti samo 'ZBOGOM' imam dati iako za mene ti nikada nisi znao ,niti čes znati...
Gledao si u mene,ali me nikada nisi vidjeh.. Držao si me za ruku,ali me nikada nisi dotakao..

Ja nisam ni postojala, jer bila sam previše obična, jer sam se svega bojala..

Ovo je zadnja suza što za tebe prolijevam..

Ovo su zadnji stihovi što ih za tebe pišem, a ti čes biti miran, jer nikada nećeš shvatiti da si ranio jednu malu pticu,da si 'ubio' SANJALICU.."

"Na životnom putu mom od mladosti pa do sada od svih želja i ljubavi ostala je samo nada.

U očima mojih sretnih dana tuga se krila,voljela sam jednog dečka a voljena nisam bila..

Na rastanku mog života tražila sam stazu sreće otišao je drugoj ženi vratiti se više neće..

Gotova je mladost moja na poljima s puno rose jer sreću i mladost odnio je čovjek plave kose"

"JESI LI IKADA PRIMIJETIO KAD JE NOĆ HLADNA I ZVJEZDANA KAKO LETIM NEBOM POLAKO KAO OLOVNA PTICA TRAGAJUĆI ZA TVOJIM USNAMA.

ZNAŠ LI DA MJESEC ŠTO NOĆU ULAZI U TVOJU SOBU, GLEDA KAKO SPAVAŠ MOJIM OČIMA,POKRIVA TE KAD JE HLADNO MOJIM RUKAMA.

OSJEĆAŠ LI U DANE KAD PADAJU LEDENE KIŠE NA OKNA TVOJIH PROZORA,DA SU TO KAPI IZ MOG OKA,DA TO JA PLAČEM ZA TVOJIM USNAMA...."

"DA SI VEČERAS SAMNOM,

MOGAO BI VIDJETI KOLIKO TE VOLIM,

ALI NISI.SADA SI DALEKO,

U NEKOM DALEKOM KRAJU.

NE MOGU TE DOZVATI I TIHO TI RECI VOLIM TE.

NE MOGU TE ZAGRLITI I NJEŽNO POLJUBITI

JER NEDOKUČIV SI MI.

MOŽDA OVOG TRENUTKA I NE SLUTIŠ

DA NETKO DALEKO OD TEBE U SVOJOJ TUZI SPOMINJE TVOJE IME.

DA BAŠ TVOJE..

DA SI TU MOGAO BI DA VIDIŠ KOLIKO TE VOLIM!!!"

"LJUBAVI KADA BI ZNAO KOLIKO TE IMA U MOJIM MISLIMA,

KOLIKO PUTA NE REKAVŠI NI RIJEČI OSTAVLJAM TE I OSTAVLJAM ALI SAMO U MISLIMA.

DOK TVOJE OČI MIRNO SPAVAJU JA UBIJAM SAMOĆU I BJEŽIM KROZ SNIJEG,

KAO DA TI KROZ SRCE KORAČAM.SKRIVAM NEKU LAŽNU NADU U SEBI I ČEKAM DA U TVOM SRCU POSTANEM NETKO ALI UZALUD.

JER KADA SE TE STVARI DESE JA ĆU BITI JAKO DALEKO,

BIT ĆU TAMO GDJE NI MISLIMA NEĆEŠ MOĆI DOĆI.

BIT ĆU SAMO PEPEO DANA I ŽIVJETI ĆU SAMO U NOĆI.."

"SUZE ME GUŠE I MISLIM UMRIJET ĆU,RUKE TI PRUŽAM I KAŽEM ZBOGOM.DANAS SE MORAMO RASTATI ZAUVIJEK DANAS SE DRAGI OPRAŠTAM S TOBOM.TI DRUGU LJUBIŠ I NJOJ SADA IDEŠ, PODNIJETI JA TO NE MOGU VIŠE,ZATO TI DANAS RUKU PRUŽAM,A ZA TOBOM LJUBAV NEKA SVE IZBRIŠE.NETKO KAO VIHOR,PUSTOŠ NAPRAVI,NETKO RAZORI LJUBAV I SREĆU SKLANJAM SE SA PUTA TVOGA ŽIVOTA,ZBOGOM DRAGI SMETATI TI NEĆU.OVO JE POSLJEDNJE ŠTO TI MOGU DATI RUKU TI PRUŽAM I NATRAG NEĆU.ZBOGOM TI I ZBOGOM ŽIVOTE KLEČIM I MOLIM ZA TVOJU SREĆU.KRENUO SI LEĐA MOJOJ SREĆI,NA MOJU LJUBAV STAO SI NOGOM,ZATO TI DANAS ZADNJI PUT KAŽEM NE DIJELIM TE S DRUGOM I ZATO ZBOGOM"

"SRCE PLAČE KAD SE SJETI DA SAM TVOJA LJUBAV BILA A TI SI MI ŠAPUTAO VOLJET ĆU TE UVIJEK MILA.NEKA UMORNE OČI PLAČU,NEKA BOLNA DUŠA VENE JER OD SVEGA OSTADOŠE SAMO BOLNE USPOMENE.MOJ ŽIVOT JE BESMISLEN,NE ŽELIM GA ŽIVJETI VIŠE UMJESTO SREĆE I RADOSTI VRELE SUZE S LICA BRIŠEM.OSTADOŠE SAMO SUZE I PRETEŠKE MNOGE BOLI.. ZAŠTO SI ME OSTAVIO KAD TE MOJE SRCE VOLI."

"U početku sam te,kao I sve druge,
hladnokrvno ljubila…
Ali sad kad je sve gotovo,
I kad sam dosta stvari shvatila…
dala bih sve na svetu da bih te vratila
U početku sam te,kao I sve druge,
hladnokrvno ljubila…
Ali sad kad je sve gotovo,
I kad sam dosta stvari shvatila…
dala bih sve na svijetu da bih te vratila"

"Zaljubila sam se u oči tvoje
jer su prelijepe plave boje
Samo jedno ljubavi znaj
Vrijedi i umrijet za pogled taj
a što si me lagao, zašto razočarao?"

"čak kad te i ne vidim,
znam da si tu.
čak kad te i ne čujem,
čujem tvoj glas.
čak kad te ne dodirujem,
osjećam te pod rukama.
čak kad te ne ljubim,
milujem te usnama.
čak i kad plačem,
sretna sam zbog tebe.
čak i kad grlim druge,
zamišljam tebe."

"Ne mogu više da ti se nadam..
voljela sam te..
tako jako..
nema riječi..

Nisi vjerovao..
kad sam ti dala srce..
nisi vjerovao mojim riječima..
lomi me..
sve..
Bojim se..
pogledati ti u oči..
opet ću te zavoljeti..
ponadati se..
a ne želim to..

Postala sam kukavica..
pustila sam te..
zbog bolnih riječi.

Jesam li pogriješila..
jesam li te ja..
gurnula..
razočarala?

Svake noći se to pitam..
a odgovora nema..
gledam naše slike..
tako smo sretni bili.

Tako se činilo..
da će uvijek tako biti..
da ću biti u tvom zagrljaju.

A sada daljina nas dijeli..
ne osjećam te..
govorim si..
to je život..
ali nije fer.

Htjela sam..
samo još jednom..
poljubiti te..
osjetit..
ali prekasno je..
izgubila sam te.

Ali vidim te..
u svakoj suzi..
u noći..
kad zatvorim oči.

Jer ipak sam te voljela..
bio si moj anđeo..
iako me..
ne nosiš u svom srcu.

Uvijek ću se moliti za tebe..
mada jesam pogriješila..
ali srce ne griješi..
samo voli."

"Kad se nebo otvori nemoj mislit na mene.
Neću ti biti blizu.
Teškom boli ostavit ću te.
Takva mi je sudbina.

Neka te čuvaju anđeli kad me ne bude.
Neka čuvaju ono najmilije srcu mom.
Kao posljednja kap na oku falti ćeš mi.

Nećeš me suzama vratit, prekasno je.
Srce je odlučilo, zatvaram naša vrata.
Molim se, neka te čuvaju anđeli,

kad te posljednji put poljubim i izgubim.."

"Ležim tužna na krevetu,
misli mi ne daju mira,
mislim na tebe.
Pomislih kako moje srce na tebe opet misli.

Osjećala sam proći će dani,
voljeti te neću vise.
A sad čini mi se još patim za tobom.

U mraku kad zatvorim oči,
vidim lice tvoje.
Rumeno ti lice, oči plave poput vedrog neba.

Znam voljela sam te,
ali zašto sad mislim na tebe.
Dali je to želja za našim danima,
ili samo nostalgija.

I sad dok ležim ovako u krevetu,
u mračnoj sobi poželim da si tu.
Ali i svjesna sam da je to nemoguće.
Kasni sati mi zatvaraju oči.
Misao koja mi prošla prije nego sam zatvorila oči bila je,
znam da voljet ću te uvijek.

I tako je tišina u mraku čula moje vapaje za tobom.."

Sljedeće riječi posvećujem nekome
tko želi uporno bit moj prijatelj
a zna da je to nemoguće..

"Za svaku grubu riječ NE LJUTI SE,
svake naše gluposti SJETI SE!
Jednom kad prođe sve NE ZABORAVI ME!
I samo zadnja zelja,
kad trebaš prijatelja, POZOVI ME..."

" Ti si san- san koji sanjam svake noći.
Ti si moja ljubav.. ljubav koja mojim mislima ne da mira..
Ti si čovjek.. čovjek o kojem moje srce pjesme piše..
A ja sam ti prijateljica.. prijateljica i nista vise.."

" Prošla jedna ljubav povratka joj nema
ostao jedan datum kao teška uspomena.
Nitko ne zna šta smo htjeli,
nitko ne zna sto smo bili.
Ali ipak ostajemo dobri prijatelji.."

"Nasmiješi se kad me vidiš,
ostanimo Prijatelji..
Jer nitko ne zna šta smo htjeli,
jer nitko ne zna šta smo bili.."

"Naša ljubav prestala je, sad smo samo prijatelji.
Mučim sebe mučim srce da odolim jednoj želji..
Da te ljubim da te grlim to je moga srca zelja,
al' me ono opominje da ne volim prijatelja!
Poljubi me bar još jednom,
ispuni mi zadnju zelju - srce će ti moje reci:
JOŠ TE VOLIM PRIJATELJU.."

"Ne želim, sa tobom da budem prijatelj,
...sa tobom želim ljubav,
pa da ona preraste u prijateljstvo,
a da ljubav opet ostane.."

" Nije me strah kad ostave me svi jer znam da me nećeš ostaviti ti..
Nije me strah kad oluja se sprema
jer znam da poput tebe nitko osim mene takvog prijatelja nema..."

"Kada te povrijede i nema tko da te brani,
kada padneš na koljena, ti zbog mene ustani,
možda ti nekada predaleka postajem,
ali, znaj, da uz tebe zauvijek ostajem.."

"Ja sam ti prijateljica kad ti loše krene,
kad te svi napuste potrazi mene,
svijetlo u mraku, tvoja sam sijena
vjerna prijateljica za sva vremena.."

"Ako nekad, na krilima svojim,
uspomene donesu mi tugu,
smijem li opet do tebe da dođem
kao starom i iskrenom prijatelju.."

"Ako jednom budeš sam,
ostavljen i slomljen životom,
ako ti suze poteku niz lice,
ako se u svemu razočaraš,
uvijek ću bit uz tebe,
jer moje je ime PRIJATELJ.."

"Anđeli postoje,
ali posto svi nemaju krila,
ponekad ih zovemo prijatelji
a ti si jedan od njih."

Ljubavni stihovi

"Iz dana u dan pokušavam da te zaboravim, da tebe prebolim, da mi srce prestane da vene i život sretno dalje krene. Ali ne ide, jer moje oči traže samo tebe. Pokušala sam druge da zavolim, da na te više ne mislim, ali kad god bude kraj, ti se opet pojaviš. Dolaziš mi u sne i tiho šapćeš 'volim te'. Onda se probudim sva uplakana i ne spavam noćima, jer plačem za tvojim očima, duša me boli, srce mi puca, eh, da bi mogao osjetiti kako je meni u ovom trenu sada, kako se moj život polako raspada, kako gubim nadu i polako nestajem u tami.
Osjećam kako mi se duša diže i tebi u snove stiže, da ti kaže ono, šta ja živa nikad nisam mogla, jer tu hrabrost nisam imala. Tiho ti šapuće dok slatko spavaš ti, da te moje srce nikad neće zaboraviti.
Da sam od tuge za tobom napustila život svoj, jer nisam nasla rješenje da zaboravim to. I dok me sanjaš ti, reći će ti duša moja tiho:'

Jedne tužne noći ona je uplakana zatvorila oči,

zaželjela da ti budeš sretan kad ona nije bila!

'Dok je te riječi izgovarala ona je izdahnula.

Kad se ujutro probudiš ti i suza na tvom licu sja, znaj da te je samo ona iskreno voljela."

"Tebi posvećujemo ovo pismo, pisano sa vise nježnosti nego sto je zvijezda na nebu, i sa vise ljubavi nego sto je školjki u moru. Tebi poklanjam tugu moga srca, u koju si ti uveo boje i svijetlost. Približio si ljepote ovo zemaljskog svijeta bliže mojim rukama. Jednim tvojim blagim osmijehom tonule bi moje brige poput tonećeg broda u hladnim zagrljajima oceana. Kroz moje tijelo i srce zasjalo bi sunce, ogledajući se u dubokom jezeru tvojih očiju. Ti mi pružaš ruke, a ni ne znaš koliko mi to znaci. U tvom se naručju osjećam poput boginje, kojoj nijedna žena na svijetu nije ravna. Ti i ja smo kao dva zrna pijeska u pustinji suđena da budu zajedno. Još uvijek se sjećam trenutka kada sam prvi put ugledala tvoje oči. Očarale su me svojom ljepotom i bisernim sjajem. Kao da se mjesec ogleda u njima, u divnoj mirnoći zelenih jezera, tvojih očiju. U mom srcu uvijek će biti mjesta za tebe.'"

"Nije savršen, jer savršenstvo ne postoji;

nije idealan, jer ideala nema. Jednostavno,

čekam ga, ma kakav da je, čekam NJEGA,

s kim ću podijeliti svoj život,

svoje mane, jer ih imam i ja,

čekam NJEGA,

s kim ću se savršeno uklopiti u mozaik života."

"Ne vjeruj nikom više nego samom sebi.


Čovjek koji ne pravi greške obično ne radi ništa.


Teško je znati da netko govori istinu kad ti znaš da bi na njegovom
mjestu lagao."

"Nije sretan onaj tko puno ima, sretan je onaj tko malo treba.

I najsporiji sa ciljem su brži od najbržih bez cilja.

S ljubavlju je isto kao i sa sjenom ; ako za njom trčiš, dostići je
nećeš nikada. No, samo joj okreni leđa, ona će te zauvijek slijediti.

Ako voliš nemoj kriti jer nije zabranjeno zaljubljen biti!

Ne vjeruj partneru koji nikada ne zatvara oči kada te ljubi.

Čovjek ispravno vidi srcem; ono što je bitno, oku je nevidljivo."

"List papira mokar od kiše,

sudbina zna gorko da piše,
okrenem broj, čujem ti glas,

TI i JA al' nema NAS."

"Ljubav je kao delfin što se obasjan mjesečinom
kupa u beskrajnoj ljepoti tvojih očiju
i zato ih nikad nemoj zaklopiti, jer
kažu da delfini umiru u tami..!!!



"Kažu da je ljubav važnija od prijateljstva,
ali da je prijateljstvo trajnije od života,
stoga ti ćeš mi biti prijatelj
kojeg ću voljeti do kraja života.."

"KADA GA VIŠE NE TREBAŠ!!!
Zaboravi ga...
zaboravi njegovo ime,
zaboravi njegovo lice......
zaboravi njegove poljupce...
zaboravi ljubav koju si jednom poznavala........
zapamti da on sada ima novu osobu.....
zaboravi ga kad čuješ da puštaju vašu pjesmu.......
zapamti kako si plakala po cijele noći....
zaboravi kako ste bili bliski jednom drugom........
zapamti da je on izabrao NJU!!!!!!!
zaboravi njegov hod...
zaboravi način na koji je pričao...
zaboravi stvari koje je govorio!!!!!!!
zapamti... OTIŠAO JE!!!!!!!!
zaboravi njegov osmijeh....
zaboravi njegov glas......
zaboravi nježnost njegove koze....
zaboravi način na koji te čvrsto držao.........
zapamti on je večeras s njom!!!!
zaboravi vrijeme koje je tako brzo prošlo....
zaboravi ljubav koja je bila samo dio prošlosti.....
zaboravi kako je rekao da te nikad neće ostaviti....."

"Želim te kraj sebe...sada
Želim vidjeti tvoj topao smijeh
Želim obgrliti tvoje ruke
I osjetiti tvoje dahtanje.
Želim da zaboravim na ta krizna vremena
Sjedim sama u zabravljenom parku
Hladnoća me prodire.
Gubim se.
Znam samo jedno-
Nema te"

"Neću ti spomenuti ime, neću da itko dozna da te još trebam...a ti ...ako sam ti ikad značila upola od onog što si mi rekao, u ovim ćeš se riječima prepoznati. I nemoj se ljutiti što pišem za tebe. Ako sada ovo čitaš, čitaj između redaka, jer to je za tebe. Više ne znam kako da ti kažem da je zaostao i sat vječnosti kad smo se rastali, a vrijeme klizilo tragom prolaznosti. Neprestano se pitam je li trebalo da jedno drugom pružimo ljubav i nježnost kao što sada pružamo bol!!! Noćas si u mojim snovima bio tako stvaran i tako blizu da sam poželjela da se ne probudim... No jutro je ipak došlo i iznova gledam budućnost očima punim prošlosti, očima punim tebe. Koliko puta na dan poželim da te imam kraj sebe, koliko puta poželim da te čujem pred ulaznim vratima svoje duše... Kamo i kako bez tebe, kad si me tako dugo držao u mreži svojih maštanja, pa sam i ja počela maštati uz tebe...Možda će te ove moje riječi iznenaditi, možda si pomislio da te više ne volim da sam te preboljela. Ne znam je li moguće ne voljeti te... Bez tebe ne osjećam ništa, ni ljubav, ni mržnju, misli s mi potpuno izgubljene... Možda si sad sretan s drugom, nadam se da nikad neće morati pustiti suzu gorku i vrelu kao nekad ja zbog tebe! I ne zamjeri što sam ovo napisala, riječi nisu bitne, nego ono što je između redaka, ono što se ne može iskazati. Moram još napisati samo ono što ti nisam rekla: Da sam te jučer, kad si bio stvarnost voljela. I danas kad te gubim, volim te. I, sutra kad budeš uspomena voljet ću te!!!!"

"Neću da placem, kad odeš drugoj...
Neću da molim da mi se vratiš...
Biću daleko kad budeš srečan,
a još dalje kad počneš da patiš...

Rekao si da me Voliš,
Bog će nam svjedok biti...
Slušala sam, govorio si:
'Nema sile koja će nas rastaviti'...
A sad, Zbog nevjernice,
Neka, ti moja ljubav sudi,
ti si drugu izabrao i zato joj vjeran budi...

Za mene je lako, novi mi se život sprema
ja ću tiho u grob poći,
jer u njemu tebe nema...

Na moj grob dođi...
Obiđi ga...
I na zemlju spusti lice,
iz tamnog groba ćeš ćuti rijeci;


'Još te Volim Nevjernice'..."

"Tri noći ti pismo pišem,

počne ruka pa zastane sve dok rijeka gorkih suza iz očiju ne prestane.

Riječ je svaka puna bola i gorčine,

kad sve budeš pročitao ja te molim razumi me.

Znam da tebe zaboljet će ono sto na kraju piše,

zaljubljeni srećo moje ne mire se nikad vise.

Možda pođu suze tvoje i ne bude tebi lako ali znaj da sunce moje ostavljeni pišu tako..."

"Jedne noći,pogledao me,te oči,oči koje sam odmah zavoljela...

Voljeli smo se,vidali se krišom uvečer, gdje bi se krili kod našeg mosta...

Sto je prolazilo vise noći, sve je ljubav bila veća !!!

Ali i to prođe...!!!
Ne znamo jedno za drugo, ali čeznemo za onim našim danima.

Ii njegove poglede tražim u drugim ocima, ali uzalud !!!

Uzalud tražim,jer znam da te oči se jednom nadu i jednom vole.

I nek' svako zna i pamti rijeci ove:'

OVE OČI ĆU VOLJETI KAO SVOJE"

"Ja sam te voljela ludo,
srce je patilo moje,
dok sam kroz maglu suza gledala vas dvoje.
Stegla sam srce što sam mogla jače,
jer ono osjeća boli i nečujno plače.
I dok ti spustaš poljubac na
njenu kosu plavu,
ja se pravim da ne vidim i brzo okrećem glavu.
I dok ti pun strasti ljubiš usne njene,
ja sa velikom čežnjom pored tebe zamišljam
SEBE..."

"Da znam dragi kako ti je kada čitaš pjesme moje,
pisala bih još tužnije da rasplačem srce tvoje.
Pjesme su mi pune bola, svaka od njih nešto znaci,
zato dragi kad ih čuješ:
'SUZU PUSTI ALI NE PLACI!'
Vječno ću te spominjati u životu, u samoći
jednog dana u crnu ću zemlju poći.
Kada vidiš da me nema, osjetit ćeš sto su boli,
jer bas nitko neće moći tako silno da te voli.
Poželjeti ćeš dragi tada da ne živiš ni dan duže,
poći ćeš ti jednog dana na grob da mi staviš ruže.
Tada ćeš mi grob pronaći, bit će sav u gustoj travi,
jer bas nikoga neće biti da mi cvijetak na grob stavi.
Sjetit ćeš se moga lika iz kojeg još ljubav zraci,
sjetit ćeš se mojih rijeci:
'SUZU PUSTI ALI NE PLACI!'"