Da pokucam na vrata prošlosti,tu sam ponovo samo da vidim tužnu staru priču srca mog...Do sada sam bezbroj puta dolazila,i u suzama se vraćala u sadašnjost...Ali,ovog puta je drugačije,vrata se ne otvaraju,uporno kucam ali ovog puta sve je drugačije...Crna sjena moje prošlosti,na vratima me dočekuje s riječima "NE PRIPADAŠ VISE OVDJE SAD SI SRETNA"...Moje rijeci se ne čuju,uporno vrišcim tražeći put jer želim tako sam navikla moram da idem u prošlost i ovog puta...Moram da osjetim svu tu bol,da bi ovog puta bila opreznija...Ali,moji pokušaji su bezuspješni i dalje tražim lice stare nade ali ne uspijevam...Sad je sve drugačije,napokon to shvaćam...U prošlosti ne mogu da živim,niti sam živjela...Ali,uspomene su previše bolne da bi ih se stalno sjećala...Crna sjena moje prošlosti me zaustavila i vratila u sadašnjost...Nije mi dala da prođem kroz crne tunele svoje prošlosti,nije mi dala da osjetim bol i tugu...Želi da sad bez ikakve smetnje uživam u životu...Uživam u ljubavi...Uživam s njim...A,da ja sad uživam u bojama ljubavi... Bez obzira na sve,bez obzira na okolnosti,bez obzira na ljude,bez obzira na strah...

Ja ću da se borim za NAS...