Ponekad dođe koji dan kad prošlost proleti mi kroz misli kao san toliko događaja toliko pakla, tako malo raja.

U trenutku se vrati sve kao da putujem kroz vremensko korjenje u sebi osjetim tugu i bol osjetim svoju mladost kao u suze potopljeni mol.

U meni probudi se ona mala nesretna curica pa mi dođe da bi je zagrlila da joj trenom sigurnosti mladost vratim prerano je odrasla, ponovno shvatim.

Ona me uvijek iznova sjeti da i ranjenih krila duša može da poleti samo ako nikad ne dozvoli da se ljubav utopi u suzama boli.