Smrt..

Njegove ledene ruke
diraju bešćutnost mog pogleda,
kao stvorovi u paukovoj moći
zaplačemo se u mrežu života
i tonemo ...

Krakovi skršene svjetlosti
spuštaju se na nasa lica,
vrelina sumraka krade nam zelje,
crveni cvjetovi mirisima
guše nasu stvarnost
plešemo na vjetru,
ljuljamo se,
drhtimo na rubovima,
tek sjene smo u vašim ocima ...

Krade mi osmijehe
svojim otrovnim poljupcima,
zatvara oči
ne ponovljivim lažima
Naizgled sigurna u njegovom naručju,
gušim se
poput zmije obavija se oko mog bića
i ne odlazi ...

Želim da nestane,
ali moje usne i dalje
izgovaraju njegovo ime

Leptiri na crnom nebu???

Ne, šišmiši ...

Zapliću se u naše misli,
pozivaju na predaju
Zar vrijeme je??
Raspadnuti leševi,
duboko pod zemljom sad smo,
u carstvu crva,
u nemilosti mraka ...

Dosegnuvši konačni stupanj
ljudskog postojanja,
UBILI SU NAS LJUBE..

I NAŠU LJUBAV..