Bio si moj te divne noći

sad me ostavljaš u boli i samoći

Poljupci ti se bolom plaćaju

Trenuci kratke sreće nikad se ne vračaju..

Prolazim pored mjesta gdje nekad smo bili

i zajedno zvijezde promatrali i sve najdraže dijelili..

Nikad više dok sunce sja tvoja ljubav neću biti ja..

Istina boli srce mi slama sada bez ikoga gradom šećem sama..

13.07.09..

Zašto mi ga odvede tako daleko

zar je to bilo napravit tako lako

gdje su nestale sve te naše noći

hoće li mi on ikad više doći..

Hoću li vidjeti njegovo lice

njegove oči lutalice..

sad palim cigaretu i pišem

sa svakim novim stihom teže dišem..

Svaki novi stih boli mi nanosi

jer shvaćam kako život tugu nosi

na usnama je samo pitanje ostalo

ljube moja dali ti je do mene još stalo..

Ovu pjesmu darujem samo tebi tugo

da je pamtiš još dugo, dugo..

Teško je..

Teško je plakati kad suza nema,

teško je živjeti od uspomena..

Teško je posmatra ti kako toneš u tamu,

a ne moći pomoći sebi, teško je..

Kada ti se svaki dan sve više plače,

kad ti suze same iz lice idu

a ni sama ne znaš zašto je tako..

Svaki dan umjesto da je bolje,

postaje sve gore, nadaš se boljoj sudbini

iako i sama znaš da ne može biti tako..

Ludo je željeti da se vrate stari dani..

I kad dođe novo ljeto..neće biti kao lani..

dok vrijeme ne izliječi stare rane,

do skorog susreta brojim teške i spore dane..

vidjet ću..što donosi novi dan..

možda novu ljubav, iluziju, san..

i dok spušta se noć, duša žalosnu misao krije..

bilo je lijepo ali trajalo nije..

Za tebe sam uvijek bila tu,

u dobru i u zlu kao anđel i vila

pazila te danju, čuvala te noću

za sve što si htio rekla bi ti "hoću"

Bdjela ti nad snom,

a ti me varao sa njom..

Za sve što učinila sam

nisam dobila ni hvala

jer za tebe sam bila

samo zaljubljena budala..

"Odlučila sam da idem dalje...Neću više da živim u
PROŠLOSTI..

Skupila sam dovoljno snage za to,
moram tako...Neću i ne mogu više ovako da razmišljam o
svemu što je bilo, što je prošlo, jer ne može
se vratiti.. i zato želim naći neki novi put..
Neću da mijenjam svoju sudbinu, jer to i ne mogu,
ona će me odvesti negdje.. Možda donese
opet tugu,ali to je dio života..

Želim se smijati,to ću i uspjeti.. Danas je novi početak,
nije sve tako crno..samo trebam pozitivno razmišljati..
sad znam točno šta želim i tako će i biti...."

Vidjet ćeš i ti što znači kad srce voli i pati uzalud ćeš jednog dana željeti da ti se ljubav vrati.

Vidjet ćeš čemu to vodi kad si želio ljubavi dvije..onda kad budeš želio jednu kasno će biti, vjeruj mi..

Zašto me pitaš dali mi je teško kad vidiš da mi iz grudi navire tuga..teško je ljubiti tvoje usne kad ih je ljubila druga.

Ja sam te vidjela,a ti to nisi znao..zavoljela sam te onda kad si mi prvi put osmijeh dao.

Sjećam se divnih sati što sam provela sa tobom, a sada ti kažem..

ZBOGOM LJUBE ZBOGOM..

"Znaš li da ja čuvam sve tvoje poruke?-I svaku tvoju riječ pamtim,duboko urezanu u glavi,u srcu...Znaš li da čuvam i onu ružu?-I da redovno gledam... i da ju dodirnem kada mi tako jako nedostaješ... Znaš li da čuvam i ovu flašicu kada si mi kupio vodu.. I kad je pogledam...Nasmijem se.Nasmijem jer sam sretna.I tvoja slika u mom mobitelu.....Tvoj osmijeh.Tvoj sjaj u očima.-Gledam je svako jutro,svaku noć....I milujem je prstima.Kao da osjetim Tebe.Mog Tebe. A ti čuvaš mene...Ti me sanjas.Znam.Osjecam. I možda i nismo jedno za drugo...Ali,odavno me nije briga sto kažu drugi.Što će misliti drugi.Ne.Ne marim.Ti si moj,samo moj.Ja to znam.Ja to vidim.Volim tvoje okice.Tvoj osmijeh.I ruke.I kada prstima prelaziš preko mojih obraza.Usana.Vrata.Pa sve to skupa ljubiš.Kao da je posljednji put..Da.Ja sam za Tebe..I ti si za Mene..Samo Ti i Ja..Samo nasa sreca..Posebna..Iskrena..Čista.Volim te.."

"I danas se ponovo pitam
Kome smo ukrali poljubac taj
Poljubac sto donosi mi nemir
Kada i ova ljubav izgubila je sjaj?


Jesmo li ga ostavili uspomenama sto ostaju iza nas
Ili vremenu koje će tek doći,
Dok u glavi mi još uvijek odzvanja tvoj glas
U svakom prolazniku tražim spas..


I dok polako izgara svijeća na stolu
Negdje duboko u meni ostao je
Ukraden poljubac uokviren u bolu.."

"Iz dana u dan pokušavam da te zaboravim, da tebe prebolim, da mi srce prestane da vene i život sretno dalje krene. Ali ne ide, jer moje oči traže samo tebe. Pokušala sam druge da zavolim, da na te vise ne mislim, ali kad god bude kraj, ti se opet pojaviš. Dolaziš mi u snove i tiho šapućeš 'volim te'. Onda se probudim sva uplakana i ne spavam noćima, jer placem za tvojim očima, dusa me boli, srce mi puca, eh, kad bi mogao osjetiti kako je meni u ovom trenu sada, kako se moj život polako raspada, kako gubim nadu i polako nestajem u tami. Osjećam kako mi se dusa diže i tebi u snove stiže, da ti kaže ono, šta ja živa nikad nisam mogla, jer tu hrabrost nisam imala. Tiho ti šapuće dok slatko spavaš ti, da te moje srce nikad neće zaboraviti. Da sam od tuge za tobom napustila život svoj, jer nisam nasla rešenje da zaboravim to. I dok me sanjaš ti, reci će ti dusa moja tiho:'Jedne tužne noći ona je uplakana zatvorila oči, zaželjela da ti budeš sretan kad ona nije bila!'Dok je te rijeci izgovarala ona je izdahnula. Kad se ujutro probudiš ti i suza na tvom licu zasja, znaj da te je samo ona iskreno voljela"

"U jednom kafiću ...ispijam votku......
Kap po kap, klizi mojim grlom.....
I svaka kap, daje mi snagu da ne mislim na tebe..
Reci ćes ...to je pijanstvo.....da .....kažem jeste, pijanstvo moga srca.
Kap po kap klize mojim grlom......
Tiha muzika razbuhtava moje misli....
Prigušena svjetlost u jednom kafiću.....sitni sati...
Čuješ li me ? Znam da nisi tužan kao ja !
I ne znam ...ni tko sam...ni šta sam i jesam li uistinu to ja ...ili alkohol plete po mojim mislima.
U jednom kafiću ispijam votku ...kap po kap.. i ne znam ko je pijaniji, ja ili moje srce....
Prolaze sati , a ja i dalje mislim na tebe... mislim i nadam se .
Nadati se, je lijepo ...nada je jedan osjećaj koji mi nitko ne može zabraniti....lijepo je nadati se ...
I svaka kap votke....daje mi snagu, da me nada obuzme i savlada.
Kap po kap , a ja i dalje mislim na tebe...
U sitne sate ...izlazim na ulicu,
Sa rukama u džepovima.....sa lepršavom kosom.....odlazim u tamu ....i mislim....mislim.."

"Nagnuo si se prema meni i nasmiješio se,
Čime li ćes me to opet ovaj put usrećiti?
Noćima mojim i onako gospodariš potpuno,
Hoćeš li da i dani moji s tobom budu vječiti?
Pokazao si mi hiljadu načina da budem sretna,
Hiljadu puta si me proveo kroz vrata raja.
I uvijek sam samo vidjela ljubav iz očiju tvojih
I strast sto nasa srca i nasa tijela spaja..

Ti i ne znaš davati tugu, bol i razočarenje,
Tvoji postupci su uvijek odvaga ni i odmjereni.
Ne sumnjam u tvoje osjećaje i pripadanje meni,
Sve tvoje rijeci i pokreti unaprijed su već provjereni.
Nagnuo si se prema meni, očima me ljubiš,
Čime li sad želiš da me ponovo daruješ?
Kuda će večeras ruke tvoje strasno ploviti
I hoćeš li i te pokrete u vječnosti da ostvaruješ?

Pogledom si me obuhvatio cijelu, nježno
Vidim ljubavi sjaj i čežnju u oku tvome.
I znam kako ću uvijek voljeti samo tebe,
I kako ćes biti jedini čovjek u životu mome..."

"Dozvoli mi da te volim
onako..
kako samo ja to znam
ljubim te svaki čas
i smijem se kao curica
kojoj nikad dosta nije..
i uvijek tražim još
nježnosti
dodira,
poljubaca
ruku tvojih mekih
koje znaju što bih htjela..

Dozvoli mi
da ti u oči pogledam
i prepoznam onaj sjaj
po kojem znam
da sam dobro došla
i da me nikom' ne daš
da me zauvijek čuvaš.."

..ponekad u tišini prostora svog zatvaram oči i prikrivam lice rukama, ne želim da nitko vidi moje suze i moju bol, jer ponekad me sram..
koliko sam slaba i osjećajna, pretjerano lomljiva i poražena..nakon svega,
samo sam ljudsko biće koje ima pravo na emocije..na suze i smijeh..emocije koje me pomjeraju snažno..oduzimaju mi snagu ili istu vračaju
večeras virim u sebe u dušu i tražim onu koja voli život svoj..
onu koje nema više..

..kad sklopiš oči možeš me zamisliti

položaj koji sam zauzela,

dok puštam ton naše tužne pjesme

kako koje lice izgleda..

možeš zamisliti koliko je tuge u mojim očima

možeš zamisliti i suzu

koja se uplela između trepavica

vidjeti kako obaram pogled i sramim se..

jer nemam snage,

nemam volje,

nemam čak ni želju ponekad pokrenuti se..

gotovo da samu sebe mučim dozom poetike

no ne želim iz svoje kože..

kad boli, onda se bol i vidi na licu mom

u očima i na čelu,

u svakoj bori koja okružuje moje oči

kao izdanom je moje povjerenje,

kad su i skromna očekivanja previše..

kad razočarana sam..

imam izbor, naravno

oduvijek sam ga imala..

samo nemam volje

jer suviše sam slaba, trenutno..

povrijedila sam samu sebe,

povrijedila me moja nada

i moja čežnja..

pred očima tvojim

sad odlazim

od tebe..

"Moje oči već me peku
kao rijeka suze teku.
Na srce mi tiho padaju
rani mojoj zarasta ne daju..

Suze moje same teku
ja isplakah suza rijeku.
Teče rijeka i odnosi snove
samo tuga , meni ostaje..

Od suza mi drhti tijelo
ja isplakah suza vrelo
Srce prestat bolit neće..
od te boli i umrijet će.."

..KAD TE NEMA MOJI SNOVI SE IZGUBE
MOJA MAŠTA SE ZAMRZNE MOJE USNE NE GOVORE,
MOJA DUŠA SE IZBRIŠE I SVE BOL POSTANE..

"Hvala ti sto si tako savršen u svemu..
hvala sto znaš pravu riječ u pravom trenutku..
sto znaš savršeno da volis..ljubis..grlis..
sto si tako predivan..hvala ti za sve.."

"Osmijeh stoji na mom licu..
i jedna prelijepa noć je iza nas..
u mojim mislima još uvijek je sve sto se desilo sinoć..
i kao i svaki trenutak sa tobom proveden i prošla noć će da ostane urezana duboko u moje srce..
Hoću da zauvijek ostanemo ovakvi..
da si ti samo moj,a ja samo tvoja..
hoću da stalno gledam te tvoje prelijepe oči i ljubim tvoje usne..
hvala ti sto znaš da me ovako sretnom učiniš..
sto jednom pokretom ,jednom riječju popraviš moje dane..moje raspoloženje..
sto sam uz tebe kao malo dijete,kojem je sve dozvoljeno a osjeća se najsigurnije i najvoljenije.."

"Ali još uvijek imamo nas..i našu ljubav..
valjda će i ovo da prođe..suze mi ne trebaju,
ali same padaju,ponekad..u noćima kao što je ova,
kad ne osjećam njegov miris,
kad se okus njegovo usana sprao sa mojih..
treba mi sve to..trebaš mi ti,da mogu lakše zaspati..
da mogu živjeti.."

"Uhvatim se ponekad kako ležim i zamišljam da je sve kao nekad,moja ruka u tvojoj,a usne na usnama...i da mi prošapučes da me voliš...onako,najviše na svijetu...tako si uvijek govorio...
I onda shvatim kako nas vise nema,i kako da se probudim iz sna,i moram shvatiti da život ide dalje,jer si ti svoj nastavio,pa je red da i ja krenem ovom stazom koja život znaci
Ali me strah kuda dalje,strah me svega sto donosi sutra...iako kraj sebe imam jake i divne ljude koji mi pomažu da idem dalje,ali nitko ne može da me vodi načinom kako si ti to radio...

I onda dođu trenuci kad te ne želim vise u svom životu,kad poželim da te potrgam iz grudi,duše....
Onda shvatim da kad bi pokušala da te potrgam iz srca..ne bi vise imala srce,jer si zauzeo većinu..ni ovu dušu ne bih imala,jer samo tebi pripada...
I kad bih ostala bez duše..srca...morala bih odstraniti i svaki dio svog tijela...sve ima tvoj pečat...
I na kraju bi mi opet misli ostale...sjećanja...i opet ništa ne bih postigla...

I onda ostavljam sve kako jeste....dušu koja pati,srce sto te voli,misli što se samo tebe sjećaju,suze što padaju...i budem zahvalna Bogu što sam imala sreću da prođem ono sve...sto si mi bio sve..i ja tebi.."

"Da.imali smo sve..
Da bio si moj,ja tvoja...pa zar me nitko nikad nije naučio da sve u životu ima početak i kraj?
Ne mogu natjerati srce da te zaboravi,i neću.
Ko još odlazi zbog previše ljubavi?Reci mi ko? samo ti..
Ko još odlazi onda kad ima sve?
Zaboli te sve sigurna sam...sjetiš se svega,jer imaš puno razloga za to
Imaš ti srce,imaš i dušu,sad imaš dva srca moje i svoje...nisi ti losa osoba
Samo ja tvoje razloge nikad neću shvatiti...i ne treba mi da shvatim,mada si me molio..
Da shvatim da neko ima dovoljno dobar razlog da me uništi? Ne,dragi moj..
Krenuli smo dalje..svako svojim putem
I putovi nam se razilaze,čak ti ni glas više ne čujem...idem sama,bez ljubavi,i s lažnim osmijehom
Ti odeš sa njima,želio si slobodu,dobio si je...uživat čes u njoj,sve dok onog trena dok te ne zaboli u grudima..i ne shvatiš da si me izgubio...
I sto nam je ovo trebalo....? Jel da nije?
Prekasno za pitanja.
I da,nemojte da se čudite...ali ja volim voljeti njega...i nakon svega sto je uradio,on se da voljeti.."

"I ne.
Ja te nemam.Ne mogu.Ne želim.I ne smijem da imam pored sebe.
Ako se i nakon sveg ovog vremena moja dusa i dalje raspada
Ako ću i dalje suze da puštam svako veće.
Onda mi ne ne trebaš.
Možda buncam jer često poželim tvoje prisustvo.
Fali mi moja polovica,fali meni moj život.
Fali onaj koji sve razumije.
Ali ne mogu,toliko jaka ipak nisam
Tvoje usne,tvoja kosa,tvoj miris,nista moje nije vise.I kako da te gledam
Dok si se nekad predavao meni dusom i tijelom,sad istog tebe da gledam drugim očima.
Ne ide...
Ja još nisam naučila živjeti bez tebe
Ja još placem,još svaki dio mene se lomi
Depresija...bezdusnost...neki glupavi osjećaj koji ne popusta
A sve oko mene je u lijepom tonu,samo ja propadam...
Poslije ljubavi ne ostaje nista,vjeruj mi
Mi smo pripadali jednom drugom,mi se nikad nismo gledali nekim drugim očima,sem očima ljubavi
Znaš to,od onog trena kad smo se upoznali pa do danas
Samo..nešto ne štima...neko pogrešno povlači konce,lomi život u meni,mrve ljubav u tebi
A oči..oči i sad govore kako smo se voljeli
Zato oprosti,ali ja ljube ne znam ovaj način života sa tobom...I ne.
Ja te nemam.Ne mogu.Ne želim.I ne smijem da imam pored sebe.
Ako se i nakon sveg ovog vremena moja duša i dalje raspada
Ako ću i dalje suze da puštam svako veće.
Onda mi ne, ne trebaš.
Možda buncam jer često poželim tvoje prisustvo.
Fali mi moja polovica,fali meni moj život.
Fali onaj koji sve razumije.
Ali ne mogu,toliko jaka ipak nisam
Tvoje usne,tvoja kosa,tvoj miris,ništa moje nije više. I kako da te gledam
Dok si se nekad predavao meni dušom i tijelom, sad istog tebe da gledam drugim očima.
Ne ide...
Ja još nisam naučila živjeti bez tebe
Ja još plaćem,još svaki dio mene se lomi
Depresija...bezdušnost.."

Noćas ostavi uski snop svjetlosti,

da obasja uvelu ružu i ugašenu svijeću,

noćas ostavi samo trag mirisa svog,

da podsjeti me, da nekad,

živa bila sam..

Noćas me dotakni vrelinom usana

u kosu mi spusti vjetar sjećanja,

kroz dušu neka prolaze sjene kajanja,

još jednom se sjeti nas,

možda ostaneš..

Prva sam bila što te ljubila,

vrelinom vatre a sjajem leda,

grijeh na kožu spustila,

dok sanjala sam na tvojim grudima..

Vjetrovi prošlosti misli donose,

u skrovište moje gdje ljubav počiva,

u okovima željeznim,sa tijelom nebeskim,

zauvijek ležim krvavo sama,

sad samo nestvarna sjena osjećaja..

Na obroncima oronulih suza,

vjekovima čekam i čekati ću,

možda ćeš doći, skinuti pepeo,

sa lica sivog, sa tijela mrtvog..

Jedan "ON" kupi komadiće mene,

uči me da budem jaka

bez tebe..

"HVALA TI ŠTO POSTOJIŠ!!!
S tobom sam postala najsretnija osoba na ovom svijetu, nema te osobe koja bi te mogla zamijeniti..
U mom srcu postoji samo mjesto za tebe..i moje srce samo tebi pripada..
Volim te odavde do neba, i još više..
Jednostavno, moj život ne bi imao smisla bez tebe..HVALA TI ŠTO POSTOJIŠ!!!
S tobom sam postala najsretnija osoba na ovom svijetu, nema te osobe koja bi te mogla zamijeniti..
U mom srcu postoji samo mjesto za tebe..i moje srce samo tebi pripada..
Volim te odavde do neba, i još više..
Jednostavno, moj život ne bi imao smisla bez tebe.."

"Opet me dočekalo hladno jutro.
Opet u meni bol.
Budim se...glava teška...oči gore.
Da, da, plakala sam u snu.
Ustajem, gledam u ona četiri bijela zida.
I njima fali moj osmjeh, i oni mole za malo sreće na mom licu.
Ustajem iz kreveta, ali padam nazad.
Snaga me izdala, pokleknula sam, pala!
Suza u oku se pojavila.
Ne, rekla sam plakati neću!
Brišem suzu i ponovo ustajem.
Gledam kroz prozor i vidim snijeg.
Sve djeluje tako savršeno, čisto, nježno.
U svemu tome tražim sebe.
Gdje sam to nestala?
Gdje se izgubio onaj sjaj?
Gdje je nestala ona ikona?
Suza kliznu niz lice.
Okrećem se, pravim par koraka, zaustavljam misli, vrijeme, sate i kroz promukao glas govorim 'ZAŠTO???'.
Koljena me izdaju, padam...klečim...preklinjem...vrištim...trgam.
Nikoga nema, sama sam.
Boli me jako i ne znam koliko ću moći ovako.
Previše je traga u meni da bi sad to sve tek tako nestalo.
Previše je želje, mašte, volje.
Čemu sve ovo?
Zar treba biti ovako; zar treba boljeti; zar treba patiti?
Sto pitanja, a ni na jedno nema odgovora.
Svejedno mi je, navikla sam na to!
Podižem se na noge, gledam u ogledalo i vidim odraz svog lica...slomljenog...tijela smorenog.
Zar ovoliko loše izgledam?
Odlazim u kupatilo, obavljam sve jutarnje dužnosti; vraćam se natrag u sobu.
Uzimam cigaru i palim je.
Pomislih, tih 10-tak minuta zaboravi ću tu bol.
Gledam kako cigara gori, kako se dim izvija i nestaje.
Zar i ja ne bi mogla ovako?
Uvlačim posljednji dim, gasim cigaru, ustajem, odlazim.."

"Uz koga griješ postelju
čije usne ljubiš sada
kome osmijeh poklanjaš
dali još voliš kao tada..

otkrila sam da još sanjam
tvoje ruke tijelo tvoje
sakrila uspomene od sebe
ali ne mogu pobjeći od želje svoje..

odlazi i ne dolazi
želim da te izbrišem iz duše
neću da te sanjam
neću da se snovi opet sruše.."

"Kada bih znala da me voliš
da plovim u tvojim plavim očima
za nikoga više ne bih marila
otvorila bih ti odaje svoje duše
sreću bih ti nježnošću podarila
srušila bedeme samoće

Kada bih znala okus tvojih usana
privila bih tijelo na tvoje grudi
da umirim čežnje nemir,da nestane strah
i želji stvarnost dodira podarim
daleko od prošlosti naše
oči u oči pored mene budi
neka te riječi moje ne plaše

Kada bih snovima život dala
predivna realnost, bio bi ti
rukama mojim zarobljen
dodirom strasti probuđen
i zauvijek voljen ljube..

Uz njega živim, tebe volim..
Njemu želim sreću a tebi se divim..
Za njega umirem a samo za tebe živim..

"Ako te posjeti prošlost
i ptice tuge slete ti na dlan
ako se izgubiš daleko od sebe
kad shvatiš da život je istina a ne san
suze kad poteku ponorima duše
i jedra rastrgaju vjetrovi nemoći
kad riječi rečene most nade poruše
hoćeš li moći sebi reći
od lutanja pustinjom života umoran
grčevito tražeći svoj dio sreće
da sam si kriv što ona te neće

Svako je stablo u šumi samo
i kad opadne list zadnji,gordo stoji
nebu pruža ogoljele grane
ni zima ni oluja se ne boji
znajući da s proljećem novim
zelenom krošnjom bujno će da postane
tako i čovjek
na vrhu planine i na samom dnu
sam gleda sudbinu u oči
pusti misli da koritima vremena oteku
da putovi novi se otvore
neka korak krene i oči srce prate
i tebi sreća jednom će doći

Za ljubav koju nemaš u srcu svom
gnijezdo toplo ću sviti
pod krošnjom rascvjetale duše
beskrajno tiha ću biti
grleći misli što postoje
duboko skrivene u nama
sred ove predivne poljane života
suncokret sam što se za tobom okreće
da ne budeš tužan,da ne budeš sam
da pronađeš kraj mene svoj dio sreće.."

"Potraži me u snovima
i klupko vremena odmotaj
korakom tihim ja ću ti prići
potraži me u mislima
iza ugla sjećanja čekam te
kao princeza skrivena u staroj priči
na livadama rascvjetanim biti ću cvijet
u mirisnim krošnjama vjetar ću biti
u plavim noćima zvijezda trag
srna što plaho poljima korača
uvijek novim putem
jer staro se ne vraća

Potraži me na rumenom obzorju
među pticama što lete ja sam ptica
što prati tvoje daleke brodove
na nemirnoj pučini sudbine
potraži me u tišini sebe
u grudima gdje srce bije
skriven si duboko mili
tamo gdje nitko vidio nije
moje oči tople što te zovu
proljećem što jutrima novim budi
potraži me jer srce put pozna
prepoznat ćeš ljubav i u mnoštvu nepoznatih ljudi"

Znaš ti jedino moje..

Znaš li koliko sam puta do sad u ovim proteklim vremenima poželjela da budem barem jedna od milion zvijezda u tvojim očima..

Da budem barem jedan mali dio razloga zbog koje ti oči tako božanstveno sjaje..

da budem zvijezda koja će ti osvjetljavati put..

Znaš li koliko sam puta poželjela..

da budem barem jedna mala zraka sunca što ti ujutro miluje lice dok se lijeno protežeš u krevetu..

još uvijek zbunjen od sna..da budem sunce u tvojem osmijehu..

od kojeg ćeš blistati cijelog života..

Koliko sam puta poželjela da osjetim mekoću tvoje kože, toplinu tvoga tijela..

da osjetiš otkucaje mojeg srca koje kuca samo za tebe..

A danas sam poželjela da sve ovo traje vječno..

poželjela sam jer to je ono što me čini sretnom ljubavi..

sjaj u tvojem pogledu..

osmijeh u tvojim očima..

"Da te ostavim,nema šanse..

Do kraja naših života bit ćemo zajedno..

Sada me mrziš ali bit će dana kada ćes me tražiti u sebi..

Bit će ti bez mene dosadno.

Pitat ćes me mnogo toga. Trazi ćes odgovore u meni.

Neke ćes dobijati,nalaziti ih,a neke nećeš,bar ne još.."

"ne znam zašto me večeras sve sjeća na tebe...ne znam zašto mislim da su sa našeg neba sve zvijezde ukradene,ali jedna koja nosi ime tvoje blista u oku mome...nju nisu uspjeli ukrasti,jer sam je ja zadržala i ona mi pokazuje put...put koji smo prošli ti i ja sa onim jednostavnim klikom,sa kojim je sve ovo i počelo...često me sjećanja vrate na nas početak,toliko smijeha i nježnosti,a vidi nas sad...s tobom sam shvatila dosta toga...ja sam u sebi nosila tugu i kroz taj pretrpljeni bol postajala zrelija...kad si se ti pojavio,pojavio se i taj osjećaj da ti mogu sve reci...bili smo nekako vise već slični u našim sudbinama(izigrani i povrijeđeni) od nama jako značajnih osoba...padali smo i uzdizali se,ja sam se otimala osjećanjima...nisam htjela biti povrijeđena po drugi put...iz dana u dan sam osjetila da moje srce ne pravi iste otkucaje kao prije na početku,nisu vise bili tihi i sjetni...pitala sam se:'šta se dešava?' ;'zašto je svijet opet postao tako lijep?'...tada sam poslje dosta vremena iz dubine moga srca čula rijeci koje su bile jace od mene 'ja volim'...tada se pojavio i onaj preveliki 'strah' i naravno sve što vise razmišljam sve ide teže i teže...stotinu pitanja,a ni jedan odgovor...onda pomislim da si ti moja nada i svjetlost na kraju tunela...opet se upitam 'šta nam to život daje?',možda opet neka igra..'da li nam u stvari daje onoliko,koliko uzme?' i jedini točan odgovor je;'da nam život nikad ne daje onoliko koliko nam uzme,jer da nam toliko daje onda bi meni dao tebe'...pred očima mi tvoj lik... ljudi kažu da jedino oči nikad ne lazu samo ako duboko pogledaš u njih, jedino tada ćes vidjeti dušu čovjeka...ne znam zaista šta je po srijedi,ali to vise nije ni važno...znam samo da osjećam nemir i neku jaku silu koja me vuče tebi...kad nisi tu i dok mislim o tebi..

"Ne, ne pišem ja OPET za tebe,
ja za tebe pišem UVIJEK..
samo što danas nemam riječi kojima bi izrazila koliko mi fališ.."

"Sjedila je opet, po ko zna koji put na pozornici života, povrijeđena, od tuge gotovo iscrpljena, od starih uspomena slomljena...sjedila je i čekala da lagana muzika zasvira, da opet ustane i zaigrah staru koreografiju života, da mu se opet vrati, ali bez greške i pada jer suviše visoku cijenu je platila da bi izgubila izgubljeno ponovo...
No, opet je suviše hrabra kao i uvijek, njena najveća mana je to sto uvijek stisne zube i krvavih koljena ustane da zaigrah opet...
Lagane note su kliznule po skalama, već je obukla cipelice s vezicama i stajala pred gomilom ljudi spremna da odigra svoju ulogu zamišljenog glumca, korake lake kao oblake pustila je da je ponesu, zaplesala je posljednji valcer u vihoru najljepših godina svoga života...
Zaplesala je sa suzom u oku, onom radosnom jer je ispod pozornice vidjela njega, crna tinta života se razlila u bijelu, prozračnu svjetlost, i kažem možda je bolje bilo da je ostala plesati u tami, jer previše je njeno srce naviklo na crnu, prevelik je kontrast, previše je bolna silueta u njenim ocima koja je stajala pokraj njegovog odraza...ljudi su je počastili gromoglasnim pljeskom, muzika je postajala glasnija, srce je lupalo jače, suza se prolila i taknula duboku nit duše...osjetila je kako pada...i pala je..opet..
U času je pokušala da ustane, nadala se da će joj neko pružiti ruku, ali vise nikoga nije bilo tu...publike vise nije bilo, vise nije bilo njega, ni njegove vjerne siluete...a eno već zlatne vezice polako mota oko noge i počinje sve ispočetka...još jedan ples života...još jedna prilika da ga uvjeri da je ona ona prava, ona koja mu još uvijek zna uljepšati trenutke koje joj pokloni na dar..."

"Čekati ću te uvijek pa čak i onda kad se ugasi posljednja nada...
jer ti si svjetlost mog života, izvor radosti i sreće...
i nitko nikad iz mog srca izbrisati tebe neće..

"Bivši...valjda je to najtužnija riječ, ali ne znam kojim imenom da te zovem a da ne prospem veliku količinu otrova iz tvoga imena...
Ti koji si me naučio da padam i da se opet podignem i letim, nisi me naučio da se lažno smijem i glumim sreću, da sakrijem suzu na rubu oka...dao si mi masku ali me nisi naučio kako da je koristim...vratio si moje srce ali ga nisi naučio da bude varljivo...vratio si mi ljubav koju sam godinama nudila samo tebi, a nisi mi rekao da će je neko drugi uzeti bez da me pita...dao si mi suze, a nisi me naučio da ih koristim za druge ljude...
Rekao si mi da će me slomiti neko poslije tebe, izvoli sad gledaj kako me lomi tuga za njim...udario je u maleno mjesto u grudima, rutinski vješto, kao dobar centarsut, isplanirano ovjerio tamnocrvenim carskim pečatom maleno mjesto na kom se krio ožiljak koji je ostao poslije tebe i poništio kaotičnu rupu mojih uspomena, riječima me čvrsto vezao za tamnu pučinu svoje tajnovitosti.."

Kazaljke već predugo nijemo klize po ivicama mog nemira..ostala sam zarobljena u zjenici tvoga pogleda...
Jasno mi je da nisam tvoja princeza, Ona koja se čeka cijeli život, ali mili ja i ulogu kraljice savršeno dobro znam da odglumim, bez previše patetike i pretjerane šminke...
U desnom oku neka čudna kapljica sjaji...pitam se koliko će dugo padati da dotakne rub srca...vrijeme...
Dani, sati, minute, sekunde čežnje za tobom i kad te ugledam praznina, ne u meni, nego između nas...
I suze se začas raspu kao pokidani biseri po svijetu i život proleti kao brzi voz, ali onaj koji vječito vuče neki teret sa sobom, onaj koji satima čeka na krivom kolosijeku neki neobični signal da bi potom vješto projurio najvećom brzinom kroz najljepši pejzaž na svijetu..
Scenarij nam bas i nije naklonjen...meni nije, tebi je sve to samo jeftin triler u kom gledaš kako strada komadić moga srca koji te beskrajno voli..

"Oprosti sto te ostavljam
zauvijek odlazim
ali vjeruj mi i negdje daleko
vječno ću pamtiti
svaki tren naše ljubavi.
Noćas dijelim tvoj bol
i zadnju času i pijanu noć
za sutra prastaj mi
jer jedno drugom, nismo suđeni.
Znam da ću dugo pamtiti
i biti nesrećna
ali ne mogu vise ti
praštati ni lazi slušati
ovo je kraj naše ljubavi.."

"Koliko puta sam ti poželjela uzeti ruku u svoju i pokazati svijet koji sam izgradila za nas dvoje...čak sam ga naslikala bojama, okupala mirisom proljeća i žuborom rijeke, utopila u moru dječjeg osmjeha...
Koliko puta sam ti se predala bezuvjetno i pruzila svu ljubav ovog svijeta na dlanu..a ti si je uzeo u šaku i prosu na vjetru bez imalo osjećaja za bol...
Koliko puta sam se vratila usnama na tvoje i molila te da mi oprostiš...da mi oprostiš šta?
Koliko besanih noći, suzama okupanih, s nemoćnim tijelom i bezvoljnom dusom za život sam provela poslije svega ... i pitam se hoćeš li ikada shvatiti koliko boli kad gledaš kako ti rukama vade krvave ostatke ljubavi prema nekome, dijelove tvoga bica...neces...nikada...jer ne znaš, nisi osjetio život koji sam ubila za tvoju sreću...

Ne tražim da me voliš, tražim da me poštuje...jer da ja nisam poštovala tebe, moje srce bi 10 mjeseci kucalo za nas troje!"

"Trebala mi je noć da shvatim tvoje rijeci..

da skinem jedine ružičaste naočale koje sam imala u životu i bacim ih pod vlastite noge...
Hladno je...nema vise osmjeha na mom licu,

ni sjaja u oku, nema vise snova..samo poneka zelja ravnodušno stegne misli i srce preskoči naivni ritam koji je naučilo da slijedi..
Na neki bolesno čudan način mi fališ,

ali i to će jednom prestati..sad mi ne preostaje nista drugo nego da nahranim tvoj ego još kojim promilom svoga bola.."

"Jedina razlika je sto ja sad imam njega..
i briga me sto ces reci da su mu oci hladne,
varljive i zelene...mogu sama,
ti si me naucio da padam i da se dizem..."

"Zar ti nije dovoljno sto si mi ukrao sve? jel mi moraš i snove krasti,zašto se pojaviš u svakom?
Zašto vise ni tamo nisam sretna....zašto se gubim u svakom segmentu svog života?
Odbacujem njih od sebe,iste one ljude koje toliko volim,jer me tjeraju od tebe...
Oni me guraju od tebe,a ja njih od sebe
I nisam sretna. ne!
I padnem na pod svog kupatila i plačem satima....oči nateku a dusa se raspada..svaki dan...
Ako sam nekad mogla da glumim,više ni to ne mogu...
Jer na svaki moj pokušaj da obrišem suze,one sve vise padaju...
a moj osmijeh blijedi
I zašto dalje pitam se,i kome putovi vode,čemu nadam se
ničemu! nemam snova, želja,ljubavi, ni srca..
tek praznina mi ostala..i pogled koji spuštam svaki put kad te neko spomene.."

"Vrijeme je da okrenem film..Zaigrajmo još ovaj put, crno bijela - tabla je tu, figurice uredno poslagane...zaigrajmo ja za tebe, ti protiv svog srca...
Večeras sam razmakla zavjese i skinula sve maske s lica, obukla crnu haljinu samo za tvoje oći skrojenu, biram crne figurice da se uz nju slažu, tebi ostavljam bijele, znam voliš neke svjetlije nijanse i znam da uvijek igraš prvi potez...
Pomičeš ruku da odigraš, a moje srce vrišti od bola, kradeš mi posljednji dah s usana svojim pogledom, red je na mene..ali kako..ako uzmem konja i preskočim pojest će me tvoj pijun, potez bez smisla, vučem neku običnu figuricu i gledam, nista se ne desava, ostaje isto, još jedan potez u tvojoj ruci će presuditi kraj...
Igraš bez razmišljanja, pomičeš figuricu bas kao sto si nekad mene..ali ovaj put nista se ne mijenja..nisi me pobijedio ni ovaj put, a nisam ni ja tebe...
Nastavit ćemo kažeš...a ja se samo pitam kada"

"Jutro me uvijek tako smjelo probudi, okrenem se vješto na drugu stranu kreveta, ružičasta postelja prazna, mirise na prošlost, na tvoje ruke oko moga vrata i kapljice kiše na prozorskim staklima, miris svježih krafni i šalica vrućeg čaja, na desnom ormariću crveni pupoljak ruže i lančić...
Ustajem laganim korakom, na stolu prazan papir, u ruci tvoja slika, jedina koju si mi ostavio za sjećanje, par rijeci mi prolete pred ocima, vješto ih sakrijem u policu sjećanja, tamo gdje su skrivene sve moje rijeci napisane za tebe i život tvoj...moja najljepša nedovršena prica...
Uklesan u spomenik vremena koji sam sama sagradila da me podsjeti na vječnost tvojih uzdaha na mom vratu, ostaješ tu zauvijek kao čarobnjak moje polomljene sreće, kao poetik čiji odraz je moja mirna luka, moje utočiste od hladne noći, a ja najtamnija lutka tvoje podsvijesti, usnim te ponekad cesto, ali uvijek se nekako izgubiš, pretvoriš u sjenu, grizeš mi obraze, u mraku tražiš odsjaj mog oka, dozivas mi ime...ali te nema, ili te nikada nije ni bilo...vise ni sama ne znam...budim se kada vec sve izgubi smisao. A moja podsvijest je čudna stvar, u njoj se poput ringispila sve vrti u krug...nekoć sam sjedila u tvom krilu i molila te da ne dozvoliš snjegovima da zanesu tvoj trag, a ti si me iz prkosa ostavio u crnilu noći gdje nisam mogla pronaći sjaj tvoga osmijeha, boju tvojih očiju, dodir tvoje ruke...i opet sam kao besmrtna lađa zaplovila u tvojim ocima punim ponosa bas kao sto sam ti rekla jednog dana, da neću odustati nikada dok moji dodiri ne postanu tvoje čežnje...od danas do sutra...odavde do vječnosti...
Sat na zidu je otkucavo usnule sate, a ja sam tako željela da si pored mene ti umjesto prazne postelje, da mi na obraze spustiš vrele usne i topli ugriz na vratu da ostaviš kao pečat, znak da mi pored tebe nitko ne treba"

"Jednoga dana kad vrijeme zamete tragove, kad satovi svi stanu i u nosnicama osjetim svjež miris poljskog cvijeća, kad u poljima maka zarobi se moj pogled u mnoštvu crvenih latica, a nebo kad prolije rijeku suza na moje lice, u glavi se okrene film u nekoj nedokučivoj sivoj boji...posljednji šareni leptir koji će dotaknuti moje obraze su tvoje oći i jedna malena krijesnica u njima, koja mjeri svaki moj dah od trenutka kada sam te prvi put ugledala.
I tko zna kamo će me sve ovo odvesti, kakvim putovima ću proći da bi stigla do vrata tvoga srca, i tko zna hoću li ikada uspjeti pronaći neku malenu kombinaciju slova koja će mi pomoći da otvorim tu čudnu kutijicu u kojoj krijes svoje zelje, tko zna hoćemo li ikada skupa lutati po livadama i pješčanim plažama, krasti zvijezde s neba i skrivati ih u ćeznjive žalove duše, tko zna hoću li u tvom srcu ikada postojati makar kao sablasna sjenka u sutonu naslikana nekim čudnim bojama, a i ako ne budem hoću li ostati zaboravljena mjesečeva školjka, izgubljena u jednoj noći...hoćeš li sjediti u tišini, sam, slušati valove kako svojim lakim tijelima udaraju o stijene, i krike galeba u daljini, pjesmu sirena...
Hoće li možda neka druga djevojka na dnu mora tražiti biserne školjke koje sam ostavila usamljene, hoće li zauvijek ostati na mom tijelu tragovi snenih okova tvoje duše koji su se čvrsto primili za moje tijelo...hajdemo skinuti okove, baciti ih u rijeku, neka ih nijanse zelene i plave odnesu daleko u vrtloge, hajdemo sanjati život, bez rđavih niti koje nas sputavaju, pustiti da nas putokazi srca odvedu do livada, da kiša pokvasi rosnu travu i da me uzmeš u naručje i zavrtiš kao dijete, da te držim čvrsto i vrištim od sreće kao delfin koji skače kada vidi pramac nekog broda u nepreglednoj pučini, kao glumac koji svoju tugu mijenja za neke sitne uloge, kao žena koja voli.."

"Sinoć sam sklopila oči pod sjenkom mjeseca i zamislila zelju, a jutro me probudilo u odjeku tvojih odlazećih koraka i mojih bosih stopala što su te pratila i molila da ostaneš...
Otišao si opet po ko zna koji put ostavljajući me na ivici ponora, sa suzama u očima i molitvom za tvoju sreću, otišao si ostavljajući mi čeznjive niti u srcu i zelju da se opet vratiš, da me zagrliš čvrsto, najbolje sto znaš, u noći obasjanoj neonskim svjetlima, zamršenih uzdaha i svezanih pogleda, samo kada bi htjeo, sklopljenih očiju da me pogledaš...
Samo kada bi htjeo usnuti bijele carsafe mojih snova znao bi da sam nas na njima izmorene snivala,i ako me nikada tražio ne bi, prepoznao bi me po mirisu tvoje koze na mom ramenu..
Presutim li i ovu noć, suze moje razvratne i gorke, progovoriti će, odgovorit će na pitanja koja čes odsutiti, odati će ti da mi uvijek ostane buđenje i jutro izgužvano suzama..."

"Koliko sam puta poželjela da se probudim i budem sretna, da otvorim okice i ispod trepavica, sneno razaznam tvoj lik s desne strane jastuka...bas kao u snu da te zagrlim i oćutim najljepše rijeci...

Ali ja svoja jutra još uvijek suzama gušim u naletu čežnje za djetlićem moga bića koje još uvijek nekako nestvarno počiva u tebi...još uvijek čekam i ne odustajem jer odustati ipak ne mogu, ne želim i neću..jer previše dugo je trebalo da te pronađem, previše dobro me poznaješ i predobro i ja poznajem tebe da bi odustala sad kad sam pobijedila vrijeme i kad je moja ljubav nadmašila sve prepreke do tebe..
Ponekad mi dođe da se otrgnem želji za tobom, ali osjetim da si tu pored mene i kad te nema, i kad si daleko, u srcu praznina odzvanja u tvoje ime i čeka da ju ispuniš nečim sto moje rijeci ne mogu objasniti, nečim sto samo ti razumiješ jer ti si taj, kojeg sam čekala cijeli svoj život...

Ko zna, možda jednom neće vise biti boli, tišine i straha..jednom možda i mene probudi jutro s mirisima tvoje koze..."

"Ja te ne volim riječima već svojim srcem...
ja ti i ne pričam o lijepom danu i sreći...
sve što želim da ti kažem...
srce će ti moje reći...
Ja te ne ljubim usnama već svojom dušom,
i ne krijem osjećaje svoje,
da te stvarno dušo volim ...
neka ti kaže srce moje...
ja te ne želim grliti rukama kao druge
ja kad grlim, grlim bićem cijelim...
a svu ljubav srca mog...
hoću da podijelim sa tobom...
ljubavi moja..."

"Znaš li ti jedino moje...
Znaš li koliko sam samo puta do sada , u ovim proteklim vremenima poželjela da budem barem jedna od milion zvijezda u tvojim očima,?
Da budem barem jedan mali dio razloga
zbog kojeg ti oči tako božanstveno sjaje...
da budem zvijezda koja će ti osvjetljavati put?
Znaš li koliko sam puta poželjela...
da budem barem jedna mala, zraka sunca
što ti ujutro miluje lice dok se lijeno protežeš u krevetu....
još uvijek zbunjen od sna.... da budem sunce u tvome osmjehu
od kojeg ćeš blistati cijeloga života...?
Koliko sam samo puta poželjela..da osjetim mekoću tvoje kože, toplinu tvoga tijela...
poželjela....da osjetiš otkucaje moga srca koje kuca samo za tebe... ?
A večeras...večeras.. sam poželjela da sve ovo traje vječno...
poželjela sam jer to je ono što me čini sretnom ljubavi moja...
sjaj u tvom pogledu...osmijeh u tvojim očima..."

"kada umrem, ne želim
da suzama zalijevaš zemlju moga groba.
ne želim da tvoj život stane
dok sklopljenih očiju ležim nepomično
u zatvoru vječnosti.
bili smo posebni, stapali smo se
kao kišna kap sa zemljom,
nadopunjavali smo jedno drugo
i u najmanjem pokretu,
vodili smo jedno drugo
putevima volje božje...
otkrivali si mnoge skrivene tajne.
za mene poseban si dio čovječanstva,
zato želim da sanjaš moje snove
da živiš kao da sam ovdje,
kao da nikada otišla nisam...
moj duh je i dalje sa tobom,
nosi me u daleku budućnost
koju ja neću upoznati..."

"Ako želiš idi..
neću ti ništa reći..
Stisnut ću srce,
suze neće teći...
Možda bit će teško
i boljeti će malo..
Ali ja ću glumiti hrabrost
da mi do tebe nije stalo.."

'...voljela bih imati strpljivosti
da mogu izdržati ono sto ne mogu promijeniti,
voljela bih imati snage da mogu promijeniti, ono sto mogu,
i voljela bih imati mudrosti da mogu razlikovati to dvoje.."

TI IMAŠ NAJLJEPŠI OSMJEH

"U tvojoj sobi
neposredno
prije svitanja
dolazi tvoj osmjeh
kao da je sišao
sa stranica neke
davno pročitane bajke..

Stvoren u mojem snu
ti me posjećuješ
i kao da ne primjećuješ
da oduzimaš mi dah
sasvim mirno
moglo bi se reći blaženo
širiš svoj osmjeh
po razbacanim
plahtama i jastucima

Primam te u svoj san
bez snage
i bez imalo mogućnosti
da te ipak ne sanjam.."

"Skrivena,za uličnu svjetiljku,
gledam te,krišom,
potrčala bi tebi,
u zagrljaj dragi,,,
Da otplešemo ,ples
nošen,rominjavim kapima kiše..
Ali tvoj korak,izmiče..
i sve je tise i tise..
ti odlaziš..ne voliš me vise..
Ostavljaš me u ovom suludom danu
samu i uplakanu..
ne idi,molim te,
okreni se..još jednom..
još samo jednom dotakni mi lice,
skloni sa obraza ove suze izdajice
sto mi lice peku..ili su to kapi kiše,sto teku..
Ne odlazi.. molim te.. moje srce još voli te..
ne odlazi.. ne odnosi sve sa sobom..
jer ljubavi moja ,meni je bilo samo lijepo
u zagrljaju sa tobom.."

"Brigu je lakše podnijeti udvoje
lakše je zaspati u smiraju dana
svatko od nas traži rame svoje
lijepo je kad nisi sam i ja nisam sama.."

"Ponekad razmišljam o tebi. Znam da me voliš kao što i ja volim tebe..
Ali nismo zajedno. Ti si s njom, ja sam s njim.
A kada te vidim srce me boli jer te ne smijem ljubiti.
Što mi znači što te gledam i što mi pišeš kada ne možemo biti zajedno?
Ostani mi blizu. Budi samo ovdje da te vidim, da te čujem.
Samo da osjetim tvoj miris, samo da čujem tvoj glas.
A ako smo suđeni bit ćemo zajedno.
Volim ono što nemam."

"Čujem, viđaju te s drugom
no nisi sretan baš.
Odnos vam nije skladan
kao što je nekad bio naš.
Govore da si ostario
i da su ti oči pune tuge
i da poslije mene nisi
ljubio mnoge druge.
A čujem i da ti je djevojka
veoma nalik meni,
da ti sve manje sličiš čovjeku
a sve više sjeni.
Kažu i da bojiš me se sresti
jer se bojiš reakcije moje.
Ali ja sam sve zaboravila
i u srcu još nosim ime tvoje.
Iako su nam putovi drukčiji
iako je prošlost iza nas
voljela bih te vidjeti
osjetiti tvoje ruke, čuti ti glas...
Pa da onda zaboravimo sve
i vratimo se u stare dane.
I neka na tren, samo jedan tren
vrijeme za nas stane.

Ali ja sam sve zaboravila
i u srcu još nosim ime tvoje.
Iako su nam putovi drukčiji
iako je prošlost iza nas
voljela bih te vidjeti
osjetiti tvoje ruke, čuti ti glas...
Pa da onda zaboravimo sve
i vratimo se u stare dane.
I neka na tren, samo jedan tren
vrijeme za nas stane.."

"Zašto si me opet slomio?
Zašto, kad znaš da sam već slomljena...
Samo sam u tebe vjerovala,
a sad mi je i povjerenje slomljeno,
zauvijek...
Hoću zauvijek pobjeći od svega,
želim pobjeći od ovog života..
Ali, sve me to zbunjuje,
ili samo od suza uopće na shvaćam što se dogodilo...
Ne shvaćam kuda je sve nestalo?
Zašto sam opet sama?
Sama...
Znaš da ne mogu bez tebe,
jer bio si mi jedina utjeha u životu.
ne mogu više...
Slomio si me, slomio mi srce,
a srce se ponovno ne može sastaviti.
Zato molim te
ne traži me da ti oprostim,
da sve zaboravim...
jer teško mi je.
Htjela bi da si ponovo samnom,
da smo jedno.
Ali kad krenem prema tebi
ispred mene stane sva moja tuga i bol
kao neki veliki zid,
i ne mogu se pokrenuti... Zašto si me opet slomio?
Zašto, kad znaš da sam već slomljena...
Samo sam u tebe vjerovala,
a sad mi je i povjerenje slomljeno,
zauvijek...
Hoću zauvijek pobjeći od svega,
želim pobjeći od ovog života..
Ali, sve me to zbunjuje,
ili samo od suza uopće na shvaćam što se dogodilo...
Ne shvaćam kuda je sve nestalo?
Zašto sam opet sama?
Sama...
Znaš da ne mogu bez tebe,
jer bio si mi jedina utjeha u životu.
ne mogu više...
Slomio si me, slomio mi srce,
a srce se ponovno ne može sastaviti.
Zato molim te
ne traži me da ti oprostim,
da sve zaboravim...
jer teško mi je.
Htjela bi da si ponovo samnom,
da smo jedno."

"Ponekada bih željela da obrišem prošlost...
Da je se nikada vise ne sjećam...
Voljela bih da se vratim vrijeme unazad i da ispravim sve svoje greške..
Bilo bi lijepo,znam...
Voljela bih da počnem život ispočetka..
Da budem drugačija osoba..
Da nikada ne pomislim na nešto ružno...
Da nikada nikome ne zadam tugu,bol,jad...
Voljela bih da sam samo jedna osjećajna,dobra i vesela osoba...
Svi tako misle, ali ja znam u dubini duše i da nisam bas takva kakvom se činim...
Život me mijenja iz dana u dana...
Zbunjena sam,ne znam šta da mislim o pojedinim stvarima...
Želim da vjerujem u bolje sutra... Ali ne znam dali je to moguće...
Bojim se...Uistinu se bojim nekih situacija..
Neke stvari bi mogle da mi okrenu život naopačke..
Ali ja to ne želim..Kažem da sam vesela..
Ne,nisam lažem..Život mi je crn..
Ne želim tugu,uistinu ne želim je...
Voljela bih da je sve ovo san iz koga ću se uskoro probuditi...
I shvatiti da je to samo noćna mora koja se nikada neće ponoviti..
Voljela bih..Ali to se neće desiti znam...
Vrijeme tako brzo prolazi...Svaki početak ima kraj...
Ja se bojim toga kraja...Raspoloženja su mi pomiješana..
Nisam sretna ali ipak osjećam djelić te sreće duboko u meni....
Listopadski dani su mi veoma tmurni i tužni..
Kao da su svi u snu iz kojega će se probuditi tek kada dođe proljeće..
Ali ono nije ni na pragu...Možda me to proljeće promijeni i usreći..
Nadam se....Možda to sunce i toplota promijene moje raspoloženje..
Ne želim da marim za stvari oko mene..Želim da marim za svoje raspoloženje..
Želim sreću...Mogu li je gdje kupiti ?"