Bez i jedne riječi,bez inspiracije ostavljam papir tražeći spas napolju...Lutam ulicama tražeći ono svoje nekadašnje JA...Da mi pomogne da shvatim šta se dešava oko mene...Previše umora u mojim očima se vidi,to više sakriti ne mogu...Samo negdje iz daleka čujem dobro poznat glas...Koji mi šapuće "VOLIM TE"Dok nesvjesno koračam ulicama našim,ti me pratiš govoriš mi "JA ĆU TE UVIJEK ČUVATI"Nebitno je gdje si sad,jer previše bolne uspomene su moje....Važno je da znam,da i dalje misliš na mene...Ja sad ponovo volim,sjećam se rekao si mi da ću opet nekad zavoljeti...Ali tada sam bila previše privezana uz tebe da bi na to mislila...Sad kad stanem i razmislim,sve što si mi ikad rekao bio si upravu...Sad,gdje god da si posvećujemo ti ove riječi koje će vjetrom otići tebi...Jer,želim da znaš da te nikad neću zaboraviti da ćeš uvijek imati posebno mjesto u srcu mom...Sad sam opet sretna,ne bojim se to reći jer znam da si ti oduvijek samo to htio...Opet ove riječi naći će put do tebe,ma gdje god da si značeš da ću uvijek misliti na tebe...Ja mogu još toliko toga tebi reci,posvetiti ali sam si mi nekad rekao "Budalice od prošlosti se ne živi"...Ja,ipak i dalje želim da te se sjećam,da te čuvam i da znam šta sam nekad imala...Ali,šta mi je sudbina tako grubo uzela...Ponovo je sve to nadoknadila,on je sad tu voli me i usrećuje...A,volim i ja njega....da nakon tebe nakon tolikoga vremena ponovo sam zavoljela...
A,ti....ti negdje počivaš vječni svoj mir...
Nema komentara:
Objavi komentar