ponedjeljak, 20. siječnja 2014.

Teatar..

Karte za prvi red predstave mog života su rasprodane...ljudi plate da gledaju kako padaš na dno...
Osmjehom dočekana čim su se razmakle zavjese odigrala sam i taj posljednji cin koji si svojom rukom ispisao...
Tuga...stojim pokraj tebe i gledam...vrištala bi ali nemam snage jer znam da ces ćuti samo tihe šapate jer ne razaznaješ moju bol, ne osjećaš u otkucaju mog srca svu moju ljubav prema tebi...ti je tražiš u drugoj..
Tu noć sam precutala najljepše rijeci koje znam...tu noć kad sam samo stajala i gledala te...ali ne izgovorene rijeci uvijek ostanu da trepere u liscu stare krošnje i možda ih nekada i čuješ..
Nakon toliko godina, možda nečiji, možda onako prosjed i sa sitnim borama na čelu, možda bez ikoga, ugledati ćeš bijelog leptira na jorgovanu i čuti staru dobru nepoznatu pjesmu koju prvi put čuješ, a godinama znaš...zaplakat ćeš istog časa i najzad shvatiti šta je prava ljubav i koliko sam te samo voljela...

Nema komentara:

Ljubav to si ti..

Ljubav to si ti..

Tebi ljube..

Fališ mi..

dividers/>