Znam..

očekivao si da sagnem glavu

i da ti očajnički,kao uvijek,govorim da mi je žao..

Znam,htio si vidjeti kako plačem,

jer ti me ionako nikad nasmijati nisi znao..

Htio si čuti kako iza zatvorenih vrata moji jecaji zovu tvoje ime..

Znam,htio si da ponovo molim da se vratiš

ali sada..zaboravi me..

Ja nisam lutka da se sa mnom igraš

i moja pozornica jednom zastore spusti..

I ja poznajem dostojanstvo i kraj,

i lutka bi otišla kada ju bol dotuče..

Htio si da budeš sretan,

što si me ponovo mogao poraziti..

Ali oprosti..ja ne mogu više..

Ni mene zauvijek ne možeš gaziti..

Mogla sam saginjati glavu pred tobom

i glumiti da smo stigli do nekog sna..

Ali ja moram raskrstiti sama sa sobom..

Odjednom sve vidim i shvatim..

nisam tebi značila baš onoliko koliko sam htjela..

voljela sam najviše na svijetu a voljena nisam bila..

davala sam sve od sebe da zadržim lažnu sreću..

uvijek padala tako nisko a rekla više neću..

Znam..ti ćeš uvijek kriviti mene

što nisam još jednom sagnula glavu..

Jednom si rekao: Previše smo prošli..

Sad tek znam..Bio si u pravu..