Pitaš li se nekad uz prozor


mokar čijim ulicama lutam,


prognana iz tvoga sjećanja?


Da li osjećaš, sad na pragu zime,

da si razapeo tijelo koje sam tebi nudila?

Opeče li te ikad suza kad se sjetiš

da sve snove koje je dijete u meni sanjalo

ti si prljavim cipelama izgazio?

Žališ li kad ti tama pritisne čelo,

što si odgurnuo svoj drugi dio?

Slutiš li da bi nakon stradanja,

u tvoje tople ruke ponovo pobjegla,

i od Jude oprost zatražila.

Kao da me nikad nisi izdao...