Probudi me prije jutra.
Prije nego sve postane sjećanje i zaborav.
I ne pitaj me zašto šutim,
dopusti da gledam ljubavi u oči.
Nije uzalud ovo plavo nebo
što skriva nas od boli i samoće;
nismo uzalud prevarili zoru i srcima nježno dotakli tišinu.
Vjeruj mi,nije uzalud ovaj žar što u nama tako jasno gori,
da bi dopustili vjetru da nas izbriše.
Zato, probudi me prije jutra,
dopusti mi da te volim i urežem u srce taj trenutak
kada živim u tvom pogledu,
prije nego sve postane
sjećanje i zaborav..
Nema komentara:
Objavi komentar