Zgažene duše, srca lomljenog hiljadu puta, očiju sa milion isplakanih suza, usana sa toliko nejasnih riječi, bez daha, bez osmjeha iskrenog, bez pogleda toplog - tražim ga... ili čekam?! NJEGA, koji će mi donesti radost u život, NJEGA, koji će promijeniti navike, NJEGA, koji će me imati u potpunosti, u cijelosti, koji će me dobiti podatno, toplo, nježno, iskreno...
Čekam ga da dođe na vrata srca mog, da zavladah cijelim mojim bićem, da me veže lancima za svoje srce, čekam ga - tog princa iz snova, iz mašte...
Nije savršen, jer savršenstvo ne postoji; nije idealan, jer ideala nema... Jednostavno, čekam ga, ma kakav da je, čekam NJEGA, s kim ću podijeliti svoj život, svoje mane, jer ih imam i ja, čekam NJEGA, s kim ću se savršeno uklopiti u mozaik života...