..opet plačem.. nakon toliko vremena.. pokušala sam biti jaka.. pokušala sam ne misliti..ne osjećati..ali mislim.. i to većinom o njemu.. danas..i patim..znam da će proći..znam sutra ću opet biti dobro..neću više plakati...sutra će ostati u snovima i neće me buditi u noći..fali mi..on..netko..fale mi riječi,utjehe..one lažne..ali ponekad ih je lijepo čuti iako i sama znam da su laž..ali u tom trenu,povjeruješ..bude ti lakše..osjećam toliku prazninu i hladnoću..ne osjećam ljubav..ne mislim da me vole..itko da me voli..kao da ni ne zaslužujem..i mrzim sebe,i njega,i druge..i suze..mrzim tu depresiju u kojoj živim..mrzim svoje oči,svoje lice,svoju osobnost..zašto ne mogu biti kao svi..ponekad zbilja želim biti samo još jedna od milijun..ista kao svi...bez opterećivanja kako će me ljudi gledati...i sad sjedim ovdje i saželjavam se..gledam u ova slova koja pišem..i ne shvaćam..jednostavno izlaze iz mene..i sad će biti bolje..samo još trenutak pa ću puknuti ili umrijeti..još jednom,umrijeti u noći kojoj kao da nema kraja..a sutra..opet će me probuditi svjetlo koje kao da mrzim jer zatvaram oči,ne želim vidjeti..svaki put kada zažmirim vidim njega..čujem ga..pjeva..osječam njegove ruke oko struka..osjećam gorčinu i bol gubitka...no predugo sam bila uporna..odustala sam..
i nisam pogriješila..
zar ne..?

"daleko sam negdji...izvan tvoga signala i mogućnosti da me slušaš...da sam emocionalno izmorena i mrtva...i tako je lijepo...voljeti te...a tako boli kad znaš da je tvoja ljubav samo laž,samo pretvaranje...sve je samo plod moje mašte...moji snovi koji su toliko nerealni...imati nekoga tko je tu,imati nekoga tko sluša,imati nekoga tko će me zagrliti i pružiti mi ruku kad shvati da padam...previše je to za tražiti...i ne mogu više podnijeti stvarnost...ne mogu više zaustaviti suze...i svakog dana zaspim sa suzama i budim se i cjeli jastuk mi je mokar...tražim razlog da se dignem a ne nalazim da više...otkad si otišao,uzeo si sa sobom moje srce i svu moju nadu...moju snagu...moj život..i nije mi žao...vrijedan si svega toga...i više ni ne znam šta je ljubav...više ni ne znam reći volim te...ta riječ je toliko zloupotrebljena i izgubljena...a ipak,volim...volim puno ljudi,moje prijatelje koji me se ponekad sjete i pokušavaju me razvedriti,nasmijati...i uspije im često...ali samo na trenutak...a onda odu i opet sam sama sa svojom tamom i svojom boli...i više ni ne brojim rane na mojim rukama,na mojem srcu...jer nikome nije važno...barem mi se tako čini u ovom trenutku...i znam da pretjerujem...ali ne želim nikoga da me žali...ne ne trebam sažaljenje...jer ako mi ne možeš pružiti malo pažnje onda idi...i svi tekstovi su toliko patetični i...ne znam više...ne bi voljela da se nitko osjeća kao ja sada...jer čovjek zaslužuje bolje...jer život ima toliko mogućnosti,za nas,za druge,ne za mene....i onda se pitam kako ću vas uvjeriti u nešto u što ni sama ne vjerujem..."

"Now it's just too late and
We can't go back
I'm sorry
I can't be perfect"

"mnogo je sati prošlo od kad sam zadnji put bila u tvom zagrljaju...mnogo dana,tjedana....mjeseci...previše,previše vremena je prošlo...iako je to samo broj...ja se na neki način nisam maknula od onog dana. Iako sam morala krenuti dalje,ljubav u meni zauvijek živi,možda samo za tebe...ti to nikad nećeš znati...tebi to nikad nije bilo važno..od kad si otišao u srcu je ostala velika rupa u kojoj si nekad bio zajedno sa mojom srećom i snovima...sada je tamo samo tužna i zaboravljena ljubav,te neizreciva bol koju vrijeme ne može izliječiti,koji nitko ne može odnijeti...rupa koju nitko ne može popuniti,rane koje nitko ne može zacijeliti...ne znam više ni koliko sam isplakala suza,samo znam da je previše...ne znam koliko sam te puta vidjela u drugima,nadajući se da si ti...ne znam koliko sam ti puta zvala ime kada su uspomene bile previše za podnijeti...ne znam koliko sam se puta zaklela da ću te voljeti do vječnosti...nedostaje mi tvoje pjesme i tvoje riječi prije spavanja,nedostaje mi taj glas kojeg sam toliko zavoljela da sam imala osjećaj kao da mi treba...od onog dana ostale su samo riječi na mrtvom papiru i milijun uspomena u slomljenom srcu...
sjećam se kad smo bili u tvojoj sobi i kada si mi ga uzeo...zašto me prije toga nisi ubio,kad si znao koliko ću patiti kad te više ne bude..."

Sjedim za stolom preda mnom papir žut i dvije riječi na njemu.. sretan ti, sretan put..

I suza klizi niz obraz srce se steže sve jače moja drhtava ruka nekom pismo piše..

Nekom koga voljah ludo onom što je volio mene pišem za naše ZBOGOM za naše uspomene..

Odlazi nekoj drugoj i voli ju više i jače kad odeš nećeš ni znati što moje riječi znače..

Ne voli nikad tako kao što sam voljela ja jer poslije biti će teško kad budeš ostao sam..

Idi i sjeti se mene, ali ipak je voli više jer ljubav se prava voli kao što se vole kiše..

Nikad volio nisi i ljubav ne znaš što je kad usne te noću traže kad se ruka srcu daje..

Preda mnom je pismo za tebe od istine sada dijelimo sve..papir sav mokar od suza i potpis moj..

VOLIM TE I ZBOGOM..

JEBEŠ OVAJ ŽIVOT..

KAD JE SVE SAMO TUGA I BOL..

Mi smo dvije duše koje je spojio život na vrlo čudan način..držalo nas skupa..

prošli smo bure, oluje i uragane a srušio nas vjetar koji neki ni ne osjete. Vukao se među nas a da ga nismo ni osjetili i srušio našu ljubav kao kulu od karata..

A ti..ušao si kao povjetarac i napravio uragan u mojem životu.. Dali znaš kako izgleda grad nakon uragana?? pust, urušen i napušten..

To sam bila ja, ja nakon tebe..a ti, ti si nestao kao i svako nevrijeme i ostavio me u ruševinama mojeg života..

Vratio se i očekivao urušeni grad, pustih ulica kojeg su svi napustili ali nisu svi kao ti..

Polako u moj opustoše ni život vračali su se ljudi, povjerenje i ja sam se ponadala da poslije oluje će granuti sunce..i granulo je..ne više onim sjajem što je nekad grijalo ali skromno, polako sa nadom u bolje sutra..

I tada si došao ti..i sve ono što sam gradila, što su gradili ti si opet urušio ne uraganom već rijekom suza koje su potekle iz mojih očiju i ovaj put do temelja porušile sve..ostao je samo mulj, blato i kaljuža u mojem životu..

Rekao si da ti više nije stalo da između nas ništa ne postoji..

da smo postali stranci koje veže strast i užitak seksa i samo to..

da li si to bježao od sebe..mene..ili istine?

Tražio si slobodu za sebe a okove za mene..

ISTINU..jer te više ne boli..povjerenje koje si izgubio ali koje ni ti meni nisi dao..

sada boli..više to nije usputni sex a ako je tako kako si tvrdio čemu optužbe i bijes, čemu onakve poruke i ljutnja?!

pa ja sam samo netko tko ti je služio za usputni sex.. kao napušteni peron koji očekuje zalutali vlak..

DA! kriva sam, kriva za sve!!

Sve što si zamislio u svojoj glavi je istina..

Da li ti je sad lakše??

Ako je ljube, krivi me..

Zašto je jedna takva prekrasna večer morala da završi tako?
Znam..nazvat ćeš me i reći da je sve to prvo aprilska šala..
Ali tada će biti kasno jer ja ti više neću vjerovati..

I na kraju..nisam te izdala ja izdao te on a ne ja..

Znam da boli, ali to što ti nisam rekla nisam ne iz razloga da zaštitim njega već da zaštitim tebe i sebe i ova tuga i bol mi uopće nisu potrebni u životu..

Bio si moj te divne noći

sad me ostavljaš u boli i samoći

Poljupci ti se bolom plaćaju

Trenuci kratke sreće nikad se ne vračaju..

Prolazim pored mjesta gdje nekad smo bili

i zajedno zvijezde promatrali i sve najdraže dijelili..

Nikad više dok sunce sja tvoja ljubav neću biti ja..

Istina boli srce mi slama sada bez ikoga gradom šećem sama..

13.07.09..

Zašto mi ga odvede tako daleko

zar je to bilo napravit tako lako

gdje su nestale sve te naše noći

hoće li mi on ikad više doći..

Hoću li vidjeti njegovo lice

njegove oči lutalice..

sad palim cigaretu i pišem

sa svakim novim stihom teže dišem..

Svaki novi stih boli mi nanosi

jer shvaćam kako život tugu nosi

na usnama je samo pitanje ostalo

ljube moja dali ti je do mene još stalo..

Ovu pjesmu darujem samo tebi tugo

da je pamtiš još dugo, dugo..

Teško je..

Teško je plakati kad suza nema,

teško je živjeti od uspomena..

Teško je posmatra ti kako toneš u tamu,

a ne moći pomoći sebi, teško je..

Kada ti se svaki dan sve više plače,

kad ti suze same iz lice idu

a ni sama ne znaš zašto je tako..

Svaki dan umjesto da je bolje,

postaje sve gore, nadaš se boljoj sudbini

iako i sama znaš da ne može biti tako..

Ludo je željeti da se vrate stari dani..

I kad dođe novo ljeto..neće biti kao lani..

dok vrijeme ne izliječi stare rane,

do skorog susreta brojim teške i spore dane..

vidjet ću..što donosi novi dan..

možda novu ljubav, iluziju, san..

i dok spušta se noć, duša žalosnu misao krije..

bilo je lijepo ali trajalo nije..

Za tebe sam uvijek bila tu,

u dobru i u zlu kao anđel i vila

pazila te danju, čuvala te noću

za sve što si htio rekla bi ti "hoću"

Bdjela ti nad snom,

a ti me varao sa njom..

Za sve što učinila sam

nisam dobila ni hvala

jer za tebe sam bila

samo zaljubljena budala..

"Odlučila sam da idem dalje...Neću više da živim u
PROŠLOSTI..

Skupila sam dovoljno snage za to,
moram tako...Neću i ne mogu više ovako da razmišljam o
svemu što je bilo, što je prošlo, jer ne može
se vratiti.. i zato želim naći neki novi put..
Neću da mijenjam svoju sudbinu, jer to i ne mogu,
ona će me odvesti negdje.. Možda donese
opet tugu,ali to je dio života..

Želim se smijati,to ću i uspjeti.. Danas je novi početak,
nije sve tako crno..samo trebam pozitivno razmišljati..
sad znam točno šta želim i tako će i biti...."

Vidjet ćeš i ti što znači kad srce voli i pati uzalud ćeš jednog dana željeti da ti se ljubav vrati.

Vidjet ćeš čemu to vodi kad si želio ljubavi dvije..onda kad budeš želio jednu kasno će biti, vjeruj mi..

Zašto me pitaš dali mi je teško kad vidiš da mi iz grudi navire tuga..teško je ljubiti tvoje usne kad ih je ljubila druga.

Ja sam te vidjela,a ti to nisi znao..zavoljela sam te onda kad si mi prvi put osmijeh dao.

Sjećam se divnih sati što sam provela sa tobom, a sada ti kažem..

ZBOGOM LJUBE ZBOGOM..

"Znaš li da ja čuvam sve tvoje poruke?-I svaku tvoju riječ pamtim,duboko urezanu u glavi,u srcu...Znaš li da čuvam i onu ružu?-I da redovno gledam... i da ju dodirnem kada mi tako jako nedostaješ... Znaš li da čuvam i ovu flašicu kada si mi kupio vodu.. I kad je pogledam...Nasmijem se.Nasmijem jer sam sretna.I tvoja slika u mom mobitelu.....Tvoj osmijeh.Tvoj sjaj u očima.-Gledam je svako jutro,svaku noć....I milujem je prstima.Kao da osjetim Tebe.Mog Tebe. A ti čuvaš mene...Ti me sanjas.Znam.Osjecam. I možda i nismo jedno za drugo...Ali,odavno me nije briga sto kažu drugi.Što će misliti drugi.Ne.Ne marim.Ti si moj,samo moj.Ja to znam.Ja to vidim.Volim tvoje okice.Tvoj osmijeh.I ruke.I kada prstima prelaziš preko mojih obraza.Usana.Vrata.Pa sve to skupa ljubiš.Kao da je posljednji put..Da.Ja sam za Tebe..I ti si za Mene..Samo Ti i Ja..Samo nasa sreca..Posebna..Iskrena..Čista.Volim te.."

"I danas se ponovo pitam
Kome smo ukrali poljubac taj
Poljubac sto donosi mi nemir
Kada i ova ljubav izgubila je sjaj?


Jesmo li ga ostavili uspomenama sto ostaju iza nas
Ili vremenu koje će tek doći,
Dok u glavi mi još uvijek odzvanja tvoj glas
U svakom prolazniku tražim spas..


I dok polako izgara svijeća na stolu
Negdje duboko u meni ostao je
Ukraden poljubac uokviren u bolu.."

"Iz dana u dan pokušavam da te zaboravim, da tebe prebolim, da mi srce prestane da vene i život sretno dalje krene. Ali ne ide, jer moje oči traže samo tebe. Pokušala sam druge da zavolim, da na te vise ne mislim, ali kad god bude kraj, ti se opet pojaviš. Dolaziš mi u snove i tiho šapućeš 'volim te'. Onda se probudim sva uplakana i ne spavam noćima, jer placem za tvojim očima, dusa me boli, srce mi puca, eh, kad bi mogao osjetiti kako je meni u ovom trenu sada, kako se moj život polako raspada, kako gubim nadu i polako nestajem u tami. Osjećam kako mi se dusa diže i tebi u snove stiže, da ti kaže ono, šta ja živa nikad nisam mogla, jer tu hrabrost nisam imala. Tiho ti šapuće dok slatko spavaš ti, da te moje srce nikad neće zaboraviti. Da sam od tuge za tobom napustila život svoj, jer nisam nasla rešenje da zaboravim to. I dok me sanjaš ti, reci će ti dusa moja tiho:'Jedne tužne noći ona je uplakana zatvorila oči, zaželjela da ti budeš sretan kad ona nije bila!'Dok je te rijeci izgovarala ona je izdahnula. Kad se ujutro probudiš ti i suza na tvom licu zasja, znaj da te je samo ona iskreno voljela"

"U jednom kafiću ...ispijam votku......
Kap po kap, klizi mojim grlom.....
I svaka kap, daje mi snagu da ne mislim na tebe..
Reci ćes ...to je pijanstvo.....da .....kažem jeste, pijanstvo moga srca.
Kap po kap klize mojim grlom......
Tiha muzika razbuhtava moje misli....
Prigušena svjetlost u jednom kafiću.....sitni sati...
Čuješ li me ? Znam da nisi tužan kao ja !
I ne znam ...ni tko sam...ni šta sam i jesam li uistinu to ja ...ili alkohol plete po mojim mislima.
U jednom kafiću ispijam votku ...kap po kap.. i ne znam ko je pijaniji, ja ili moje srce....
Prolaze sati , a ja i dalje mislim na tebe... mislim i nadam se .
Nadati se, je lijepo ...nada je jedan osjećaj koji mi nitko ne može zabraniti....lijepo je nadati se ...
I svaka kap votke....daje mi snagu, da me nada obuzme i savlada.
Kap po kap , a ja i dalje mislim na tebe...
U sitne sate ...izlazim na ulicu,
Sa rukama u džepovima.....sa lepršavom kosom.....odlazim u tamu ....i mislim....mislim.."

"Nagnuo si se prema meni i nasmiješio se,
Čime li ćes me to opet ovaj put usrećiti?
Noćima mojim i onako gospodariš potpuno,
Hoćeš li da i dani moji s tobom budu vječiti?
Pokazao si mi hiljadu načina da budem sretna,
Hiljadu puta si me proveo kroz vrata raja.
I uvijek sam samo vidjela ljubav iz očiju tvojih
I strast sto nasa srca i nasa tijela spaja..

Ti i ne znaš davati tugu, bol i razočarenje,
Tvoji postupci su uvijek odvaga ni i odmjereni.
Ne sumnjam u tvoje osjećaje i pripadanje meni,
Sve tvoje rijeci i pokreti unaprijed su već provjereni.
Nagnuo si se prema meni, očima me ljubiš,
Čime li sad želiš da me ponovo daruješ?
Kuda će večeras ruke tvoje strasno ploviti
I hoćeš li i te pokrete u vječnosti da ostvaruješ?

Pogledom si me obuhvatio cijelu, nježno
Vidim ljubavi sjaj i čežnju u oku tvome.
I znam kako ću uvijek voljeti samo tebe,
I kako ćes biti jedini čovjek u životu mome..."

"Dozvoli mi da te volim
onako..
kako samo ja to znam
ljubim te svaki čas
i smijem se kao curica
kojoj nikad dosta nije..
i uvijek tražim još
nježnosti
dodira,
poljubaca
ruku tvojih mekih
koje znaju što bih htjela..

Dozvoli mi
da ti u oči pogledam
i prepoznam onaj sjaj
po kojem znam
da sam dobro došla
i da me nikom' ne daš
da me zauvijek čuvaš.."

..ponekad u tišini prostora svog zatvaram oči i prikrivam lice rukama, ne želim da nitko vidi moje suze i moju bol, jer ponekad me sram..
koliko sam slaba i osjećajna, pretjerano lomljiva i poražena..nakon svega,
samo sam ljudsko biće koje ima pravo na emocije..na suze i smijeh..emocije koje me pomjeraju snažno..oduzimaju mi snagu ili istu vračaju
večeras virim u sebe u dušu i tražim onu koja voli život svoj..
onu koje nema više..

..kad sklopiš oči možeš me zamisliti

položaj koji sam zauzela,

dok puštam ton naše tužne pjesme

kako koje lice izgleda..

možeš zamisliti koliko je tuge u mojim očima

možeš zamisliti i suzu

koja se uplela između trepavica

vidjeti kako obaram pogled i sramim se..

jer nemam snage,

nemam volje,

nemam čak ni želju ponekad pokrenuti se..

gotovo da samu sebe mučim dozom poetike

no ne želim iz svoje kože..

kad boli, onda se bol i vidi na licu mom

u očima i na čelu,

u svakoj bori koja okružuje moje oči

kao izdanom je moje povjerenje,

kad su i skromna očekivanja previše..

kad razočarana sam..

imam izbor, naravno

oduvijek sam ga imala..

samo nemam volje

jer suviše sam slaba, trenutno..

povrijedila sam samu sebe,

povrijedila me moja nada

i moja čežnja..

pred očima tvojim

sad odlazim

od tebe..

"Moje oči već me peku
kao rijeka suze teku.
Na srce mi tiho padaju
rani mojoj zarasta ne daju..

Suze moje same teku
ja isplakah suza rijeku.
Teče rijeka i odnosi snove
samo tuga , meni ostaje..

Od suza mi drhti tijelo
ja isplakah suza vrelo
Srce prestat bolit neće..
od te boli i umrijet će.."

..KAD TE NEMA MOJI SNOVI SE IZGUBE
MOJA MAŠTA SE ZAMRZNE MOJE USNE NE GOVORE,
MOJA DUŠA SE IZBRIŠE I SVE BOL POSTANE..

"Hvala ti sto si tako savršen u svemu..
hvala sto znaš pravu riječ u pravom trenutku..
sto znaš savršeno da volis..ljubis..grlis..
sto si tako predivan..hvala ti za sve.."

"Osmijeh stoji na mom licu..
i jedna prelijepa noć je iza nas..
u mojim mislima još uvijek je sve sto se desilo sinoć..
i kao i svaki trenutak sa tobom proveden i prošla noć će da ostane urezana duboko u moje srce..
Hoću da zauvijek ostanemo ovakvi..
da si ti samo moj,a ja samo tvoja..
hoću da stalno gledam te tvoje prelijepe oči i ljubim tvoje usne..
hvala ti sto znaš da me ovako sretnom učiniš..
sto jednom pokretom ,jednom riječju popraviš moje dane..moje raspoloženje..
sto sam uz tebe kao malo dijete,kojem je sve dozvoljeno a osjeća se najsigurnije i najvoljenije.."

"Ali još uvijek imamo nas..i našu ljubav..
valjda će i ovo da prođe..suze mi ne trebaju,
ali same padaju,ponekad..u noćima kao što je ova,
kad ne osjećam njegov miris,
kad se okus njegovo usana sprao sa mojih..
treba mi sve to..trebaš mi ti,da mogu lakše zaspati..
da mogu živjeti.."

"Uhvatim se ponekad kako ležim i zamišljam da je sve kao nekad,moja ruka u tvojoj,a usne na usnama...i da mi prošapučes da me voliš...onako,najviše na svijetu...tako si uvijek govorio...
I onda shvatim kako nas vise nema,i kako da se probudim iz sna,i moram shvatiti da život ide dalje,jer si ti svoj nastavio,pa je red da i ja krenem ovom stazom koja život znaci
Ali me strah kuda dalje,strah me svega sto donosi sutra...iako kraj sebe imam jake i divne ljude koji mi pomažu da idem dalje,ali nitko ne može da me vodi načinom kako si ti to radio...

I onda dođu trenuci kad te ne želim vise u svom životu,kad poželim da te potrgam iz grudi,duše....
Onda shvatim da kad bi pokušala da te potrgam iz srca..ne bi vise imala srce,jer si zauzeo većinu..ni ovu dušu ne bih imala,jer samo tebi pripada...
I kad bih ostala bez duše..srca...morala bih odstraniti i svaki dio svog tijela...sve ima tvoj pečat...
I na kraju bi mi opet misli ostale...sjećanja...i opet ništa ne bih postigla...

I onda ostavljam sve kako jeste....dušu koja pati,srce sto te voli,misli što se samo tebe sjećaju,suze što padaju...i budem zahvalna Bogu što sam imala sreću da prođem ono sve...sto si mi bio sve..i ja tebi.."

"Da.imali smo sve..
Da bio si moj,ja tvoja...pa zar me nitko nikad nije naučio da sve u životu ima početak i kraj?
Ne mogu natjerati srce da te zaboravi,i neću.
Ko još odlazi zbog previše ljubavi?Reci mi ko? samo ti..
Ko još odlazi onda kad ima sve?
Zaboli te sve sigurna sam...sjetiš se svega,jer imaš puno razloga za to
Imaš ti srce,imaš i dušu,sad imaš dva srca moje i svoje...nisi ti losa osoba
Samo ja tvoje razloge nikad neću shvatiti...i ne treba mi da shvatim,mada si me molio..
Da shvatim da neko ima dovoljno dobar razlog da me uništi? Ne,dragi moj..
Krenuli smo dalje..svako svojim putem
I putovi nam se razilaze,čak ti ni glas više ne čujem...idem sama,bez ljubavi,i s lažnim osmijehom
Ti odeš sa njima,želio si slobodu,dobio si je...uživat čes u njoj,sve dok onog trena dok te ne zaboli u grudima..i ne shvatiš da si me izgubio...
I sto nam je ovo trebalo....? Jel da nije?
Prekasno za pitanja.
I da,nemojte da se čudite...ali ja volim voljeti njega...i nakon svega sto je uradio,on se da voljeti.."

"I ne.
Ja te nemam.Ne mogu.Ne želim.I ne smijem da imam pored sebe.
Ako se i nakon sveg ovog vremena moja dusa i dalje raspada
Ako ću i dalje suze da puštam svako veće.
Onda mi ne ne trebaš.
Možda buncam jer često poželim tvoje prisustvo.
Fali mi moja polovica,fali meni moj život.
Fali onaj koji sve razumije.
Ali ne mogu,toliko jaka ipak nisam
Tvoje usne,tvoja kosa,tvoj miris,nista moje nije vise.I kako da te gledam
Dok si se nekad predavao meni dusom i tijelom,sad istog tebe da gledam drugim očima.
Ne ide...
Ja još nisam naučila živjeti bez tebe
Ja još placem,još svaki dio mene se lomi
Depresija...bezdusnost...neki glupavi osjećaj koji ne popusta
A sve oko mene je u lijepom tonu,samo ja propadam...
Poslije ljubavi ne ostaje nista,vjeruj mi
Mi smo pripadali jednom drugom,mi se nikad nismo gledali nekim drugim očima,sem očima ljubavi
Znaš to,od onog trena kad smo se upoznali pa do danas
Samo..nešto ne štima...neko pogrešno povlači konce,lomi život u meni,mrve ljubav u tebi
A oči..oči i sad govore kako smo se voljeli
Zato oprosti,ali ja ljube ne znam ovaj način života sa tobom...I ne.
Ja te nemam.Ne mogu.Ne želim.I ne smijem da imam pored sebe.
Ako se i nakon sveg ovog vremena moja duša i dalje raspada
Ako ću i dalje suze da puštam svako veće.
Onda mi ne, ne trebaš.
Možda buncam jer često poželim tvoje prisustvo.
Fali mi moja polovica,fali meni moj život.
Fali onaj koji sve razumije.
Ali ne mogu,toliko jaka ipak nisam
Tvoje usne,tvoja kosa,tvoj miris,ništa moje nije više. I kako da te gledam
Dok si se nekad predavao meni dušom i tijelom, sad istog tebe da gledam drugim očima.
Ne ide...
Ja još nisam naučila živjeti bez tebe
Ja još plaćem,još svaki dio mene se lomi
Depresija...bezdušnost.."

Noćas ostavi uski snop svjetlosti,

da obasja uvelu ružu i ugašenu svijeću,

noćas ostavi samo trag mirisa svog,

da podsjeti me, da nekad,

živa bila sam..

Noćas me dotakni vrelinom usana

u kosu mi spusti vjetar sjećanja,

kroz dušu neka prolaze sjene kajanja,

još jednom se sjeti nas,

možda ostaneš..

Prva sam bila što te ljubila,

vrelinom vatre a sjajem leda,

grijeh na kožu spustila,

dok sanjala sam na tvojim grudima..

Vjetrovi prošlosti misli donose,

u skrovište moje gdje ljubav počiva,

u okovima željeznim,sa tijelom nebeskim,

zauvijek ležim krvavo sama,

sad samo nestvarna sjena osjećaja..

Na obroncima oronulih suza,

vjekovima čekam i čekati ću,

možda ćeš doći, skinuti pepeo,

sa lica sivog, sa tijela mrtvog..

Jedan "ON" kupi komadiće mene,

uči me da budem jaka

bez tebe..

"HVALA TI ŠTO POSTOJIŠ!!!
S tobom sam postala najsretnija osoba na ovom svijetu, nema te osobe koja bi te mogla zamijeniti..
U mom srcu postoji samo mjesto za tebe..i moje srce samo tebi pripada..
Volim te odavde do neba, i još više..
Jednostavno, moj život ne bi imao smisla bez tebe..HVALA TI ŠTO POSTOJIŠ!!!
S tobom sam postala najsretnija osoba na ovom svijetu, nema te osobe koja bi te mogla zamijeniti..
U mom srcu postoji samo mjesto za tebe..i moje srce samo tebi pripada..
Volim te odavde do neba, i još više..
Jednostavno, moj život ne bi imao smisla bez tebe.."

"Opet me dočekalo hladno jutro.
Opet u meni bol.
Budim se...glava teška...oči gore.
Da, da, plakala sam u snu.
Ustajem, gledam u ona četiri bijela zida.
I njima fali moj osmjeh, i oni mole za malo sreće na mom licu.
Ustajem iz kreveta, ali padam nazad.
Snaga me izdala, pokleknula sam, pala!
Suza u oku se pojavila.
Ne, rekla sam plakati neću!
Brišem suzu i ponovo ustajem.
Gledam kroz prozor i vidim snijeg.
Sve djeluje tako savršeno, čisto, nježno.
U svemu tome tražim sebe.
Gdje sam to nestala?
Gdje se izgubio onaj sjaj?
Gdje je nestala ona ikona?
Suza kliznu niz lice.
Okrećem se, pravim par koraka, zaustavljam misli, vrijeme, sate i kroz promukao glas govorim 'ZAŠTO???'.
Koljena me izdaju, padam...klečim...preklinjem...vrištim...trgam.
Nikoga nema, sama sam.
Boli me jako i ne znam koliko ću moći ovako.
Previše je traga u meni da bi sad to sve tek tako nestalo.
Previše je želje, mašte, volje.
Čemu sve ovo?
Zar treba biti ovako; zar treba boljeti; zar treba patiti?
Sto pitanja, a ni na jedno nema odgovora.
Svejedno mi je, navikla sam na to!
Podižem se na noge, gledam u ogledalo i vidim odraz svog lica...slomljenog...tijela smorenog.
Zar ovoliko loše izgledam?
Odlazim u kupatilo, obavljam sve jutarnje dužnosti; vraćam se natrag u sobu.
Uzimam cigaru i palim je.
Pomislih, tih 10-tak minuta zaboravi ću tu bol.
Gledam kako cigara gori, kako se dim izvija i nestaje.
Zar i ja ne bi mogla ovako?
Uvlačim posljednji dim, gasim cigaru, ustajem, odlazim.."

"Uz koga griješ postelju
čije usne ljubiš sada
kome osmijeh poklanjaš
dali još voliš kao tada..

otkrila sam da još sanjam
tvoje ruke tijelo tvoje
sakrila uspomene od sebe
ali ne mogu pobjeći od želje svoje..

odlazi i ne dolazi
želim da te izbrišem iz duše
neću da te sanjam
neću da se snovi opet sruše.."

"Kada bih znala da me voliš
da plovim u tvojim plavim očima
za nikoga više ne bih marila
otvorila bih ti odaje svoje duše
sreću bih ti nježnošću podarila
srušila bedeme samoće

Kada bih znala okus tvojih usana
privila bih tijelo na tvoje grudi
da umirim čežnje nemir,da nestane strah
i želji stvarnost dodira podarim
daleko od prošlosti naše
oči u oči pored mene budi
neka te riječi moje ne plaše

Kada bih snovima život dala
predivna realnost, bio bi ti
rukama mojim zarobljen
dodirom strasti probuđen
i zauvijek voljen ljube..

Uz njega živim, tebe volim..
Njemu želim sreću a tebi se divim..
Za njega umirem a samo za tebe živim..

"Ako te posjeti prošlost
i ptice tuge slete ti na dlan
ako se izgubiš daleko od sebe
kad shvatiš da život je istina a ne san
suze kad poteku ponorima duše
i jedra rastrgaju vjetrovi nemoći
kad riječi rečene most nade poruše
hoćeš li moći sebi reći
od lutanja pustinjom života umoran
grčevito tražeći svoj dio sreće
da sam si kriv što ona te neće

Svako je stablo u šumi samo
i kad opadne list zadnji,gordo stoji
nebu pruža ogoljele grane
ni zima ni oluja se ne boji
znajući da s proljećem novim
zelenom krošnjom bujno će da postane
tako i čovjek
na vrhu planine i na samom dnu
sam gleda sudbinu u oči
pusti misli da koritima vremena oteku
da putovi novi se otvore
neka korak krene i oči srce prate
i tebi sreća jednom će doći

Za ljubav koju nemaš u srcu svom
gnijezdo toplo ću sviti
pod krošnjom rascvjetale duše
beskrajno tiha ću biti
grleći misli što postoje
duboko skrivene u nama
sred ove predivne poljane života
suncokret sam što se za tobom okreće
da ne budeš tužan,da ne budeš sam
da pronađeš kraj mene svoj dio sreće.."

"Potraži me u snovima
i klupko vremena odmotaj
korakom tihim ja ću ti prići
potraži me u mislima
iza ugla sjećanja čekam te
kao princeza skrivena u staroj priči
na livadama rascvjetanim biti ću cvijet
u mirisnim krošnjama vjetar ću biti
u plavim noćima zvijezda trag
srna što plaho poljima korača
uvijek novim putem
jer staro se ne vraća

Potraži me na rumenom obzorju
među pticama što lete ja sam ptica
što prati tvoje daleke brodove
na nemirnoj pučini sudbine
potraži me u tišini sebe
u grudima gdje srce bije
skriven si duboko mili
tamo gdje nitko vidio nije
moje oči tople što te zovu
proljećem što jutrima novim budi
potraži me jer srce put pozna
prepoznat ćeš ljubav i u mnoštvu nepoznatih ljudi"

Znaš ti jedino moje..

Znaš li koliko sam puta do sad u ovim proteklim vremenima poželjela da budem barem jedna od milion zvijezda u tvojim očima..

Da budem barem jedan mali dio razloga zbog koje ti oči tako božanstveno sjaje..

da budem zvijezda koja će ti osvjetljavati put..

Znaš li koliko sam puta poželjela..

da budem barem jedna mala zraka sunca što ti ujutro miluje lice dok se lijeno protežeš u krevetu..

još uvijek zbunjen od sna..da budem sunce u tvojem osmijehu..

od kojeg ćeš blistati cijelog života..

Koliko sam puta poželjela da osjetim mekoću tvoje kože, toplinu tvoga tijela..

da osjetiš otkucaje mojeg srca koje kuca samo za tebe..

A danas sam poželjela da sve ovo traje vječno..

poželjela sam jer to je ono što me čini sretnom ljubavi..

sjaj u tvojem pogledu..

osmijeh u tvojim očima..

"Da te ostavim,nema šanse..

Do kraja naših života bit ćemo zajedno..

Sada me mrziš ali bit će dana kada ćes me tražiti u sebi..

Bit će ti bez mene dosadno.

Pitat ćes me mnogo toga. Trazi ćes odgovore u meni.

Neke ćes dobijati,nalaziti ih,a neke nećeš,bar ne još.."

"ne znam zašto me večeras sve sjeća na tebe...ne znam zašto mislim da su sa našeg neba sve zvijezde ukradene,ali jedna koja nosi ime tvoje blista u oku mome...nju nisu uspjeli ukrasti,jer sam je ja zadržala i ona mi pokazuje put...put koji smo prošli ti i ja sa onim jednostavnim klikom,sa kojim je sve ovo i počelo...često me sjećanja vrate na nas početak,toliko smijeha i nježnosti,a vidi nas sad...s tobom sam shvatila dosta toga...ja sam u sebi nosila tugu i kroz taj pretrpljeni bol postajala zrelija...kad si se ti pojavio,pojavio se i taj osjećaj da ti mogu sve reci...bili smo nekako vise već slični u našim sudbinama(izigrani i povrijeđeni) od nama jako značajnih osoba...padali smo i uzdizali se,ja sam se otimala osjećanjima...nisam htjela biti povrijeđena po drugi put...iz dana u dan sam osjetila da moje srce ne pravi iste otkucaje kao prije na početku,nisu vise bili tihi i sjetni...pitala sam se:'šta se dešava?' ;'zašto je svijet opet postao tako lijep?'...tada sam poslje dosta vremena iz dubine moga srca čula rijeci koje su bile jace od mene 'ja volim'...tada se pojavio i onaj preveliki 'strah' i naravno sve što vise razmišljam sve ide teže i teže...stotinu pitanja,a ni jedan odgovor...onda pomislim da si ti moja nada i svjetlost na kraju tunela...opet se upitam 'šta nam to život daje?',možda opet neka igra..'da li nam u stvari daje onoliko,koliko uzme?' i jedini točan odgovor je;'da nam život nikad ne daje onoliko koliko nam uzme,jer da nam toliko daje onda bi meni dao tebe'...pred očima mi tvoj lik... ljudi kažu da jedino oči nikad ne lazu samo ako duboko pogledaš u njih, jedino tada ćes vidjeti dušu čovjeka...ne znam zaista šta je po srijedi,ali to vise nije ni važno...znam samo da osjećam nemir i neku jaku silu koja me vuče tebi...kad nisi tu i dok mislim o tebi..

"Ne, ne pišem ja OPET za tebe,
ja za tebe pišem UVIJEK..
samo što danas nemam riječi kojima bi izrazila koliko mi fališ.."

"Sjedila je opet, po ko zna koji put na pozornici života, povrijeđena, od tuge gotovo iscrpljena, od starih uspomena slomljena...sjedila je i čekala da lagana muzika zasvira, da opet ustane i zaigrah staru koreografiju života, da mu se opet vrati, ali bez greške i pada jer suviše visoku cijenu je platila da bi izgubila izgubljeno ponovo...
No, opet je suviše hrabra kao i uvijek, njena najveća mana je to sto uvijek stisne zube i krvavih koljena ustane da zaigrah opet...
Lagane note su kliznule po skalama, već je obukla cipelice s vezicama i stajala pred gomilom ljudi spremna da odigra svoju ulogu zamišljenog glumca, korake lake kao oblake pustila je da je ponesu, zaplesala je posljednji valcer u vihoru najljepših godina svoga života...
Zaplesala je sa suzom u oku, onom radosnom jer je ispod pozornice vidjela njega, crna tinta života se razlila u bijelu, prozračnu svjetlost, i kažem možda je bolje bilo da je ostala plesati u tami, jer previše je njeno srce naviklo na crnu, prevelik je kontrast, previše je bolna silueta u njenim ocima koja je stajala pokraj njegovog odraza...ljudi su je počastili gromoglasnim pljeskom, muzika je postajala glasnija, srce je lupalo jače, suza se prolila i taknula duboku nit duše...osjetila je kako pada...i pala je..opet..
U času je pokušala da ustane, nadala se da će joj neko pružiti ruku, ali vise nikoga nije bilo tu...publike vise nije bilo, vise nije bilo njega, ni njegove vjerne siluete...a eno već zlatne vezice polako mota oko noge i počinje sve ispočetka...još jedan ples života...još jedna prilika da ga uvjeri da je ona ona prava, ona koja mu još uvijek zna uljepšati trenutke koje joj pokloni na dar..."

"Čekati ću te uvijek pa čak i onda kad se ugasi posljednja nada...
jer ti si svjetlost mog života, izvor radosti i sreće...
i nitko nikad iz mog srca izbrisati tebe neće..

"Bivši...valjda je to najtužnija riječ, ali ne znam kojim imenom da te zovem a da ne prospem veliku količinu otrova iz tvoga imena...
Ti koji si me naučio da padam i da se opet podignem i letim, nisi me naučio da se lažno smijem i glumim sreću, da sakrijem suzu na rubu oka...dao si mi masku ali me nisi naučio kako da je koristim...vratio si moje srce ali ga nisi naučio da bude varljivo...vratio si mi ljubav koju sam godinama nudila samo tebi, a nisi mi rekao da će je neko drugi uzeti bez da me pita...dao si mi suze, a nisi me naučio da ih koristim za druge ljude...
Rekao si mi da će me slomiti neko poslije tebe, izvoli sad gledaj kako me lomi tuga za njim...udario je u maleno mjesto u grudima, rutinski vješto, kao dobar centarsut, isplanirano ovjerio tamnocrvenim carskim pečatom maleno mjesto na kom se krio ožiljak koji je ostao poslije tebe i poništio kaotičnu rupu mojih uspomena, riječima me čvrsto vezao za tamnu pučinu svoje tajnovitosti.."

Kazaljke već predugo nijemo klize po ivicama mog nemira..ostala sam zarobljena u zjenici tvoga pogleda...
Jasno mi je da nisam tvoja princeza, Ona koja se čeka cijeli život, ali mili ja i ulogu kraljice savršeno dobro znam da odglumim, bez previše patetike i pretjerane šminke...
U desnom oku neka čudna kapljica sjaji...pitam se koliko će dugo padati da dotakne rub srca...vrijeme...
Dani, sati, minute, sekunde čežnje za tobom i kad te ugledam praznina, ne u meni, nego između nas...
I suze se začas raspu kao pokidani biseri po svijetu i život proleti kao brzi voz, ali onaj koji vječito vuče neki teret sa sobom, onaj koji satima čeka na krivom kolosijeku neki neobični signal da bi potom vješto projurio najvećom brzinom kroz najljepši pejzaž na svijetu..
Scenarij nam bas i nije naklonjen...meni nije, tebi je sve to samo jeftin triler u kom gledaš kako strada komadić moga srca koji te beskrajno voli..

"Oprosti sto te ostavljam
zauvijek odlazim
ali vjeruj mi i negdje daleko
vječno ću pamtiti
svaki tren naše ljubavi.
Noćas dijelim tvoj bol
i zadnju času i pijanu noć
za sutra prastaj mi
jer jedno drugom, nismo suđeni.
Znam da ću dugo pamtiti
i biti nesrećna
ali ne mogu vise ti
praštati ni lazi slušati
ovo je kraj naše ljubavi.."

"Koliko puta sam ti poželjela uzeti ruku u svoju i pokazati svijet koji sam izgradila za nas dvoje...čak sam ga naslikala bojama, okupala mirisom proljeća i žuborom rijeke, utopila u moru dječjeg osmjeha...
Koliko puta sam ti se predala bezuvjetno i pruzila svu ljubav ovog svijeta na dlanu..a ti si je uzeo u šaku i prosu na vjetru bez imalo osjećaja za bol...
Koliko puta sam se vratila usnama na tvoje i molila te da mi oprostiš...da mi oprostiš šta?
Koliko besanih noći, suzama okupanih, s nemoćnim tijelom i bezvoljnom dusom za život sam provela poslije svega ... i pitam se hoćeš li ikada shvatiti koliko boli kad gledaš kako ti rukama vade krvave ostatke ljubavi prema nekome, dijelove tvoga bica...neces...nikada...jer ne znaš, nisi osjetio život koji sam ubila za tvoju sreću...

Ne tražim da me voliš, tražim da me poštuje...jer da ja nisam poštovala tebe, moje srce bi 10 mjeseci kucalo za nas troje!"

"Trebala mi je noć da shvatim tvoje rijeci..

da skinem jedine ružičaste naočale koje sam imala u životu i bacim ih pod vlastite noge...
Hladno je...nema vise osmjeha na mom licu,

ni sjaja u oku, nema vise snova..samo poneka zelja ravnodušno stegne misli i srce preskoči naivni ritam koji je naučilo da slijedi..
Na neki bolesno čudan način mi fališ,

ali i to će jednom prestati..sad mi ne preostaje nista drugo nego da nahranim tvoj ego još kojim promilom svoga bola.."

"Jedina razlika je sto ja sad imam njega..
i briga me sto ces reci da su mu oci hladne,
varljive i zelene...mogu sama,
ti si me naucio da padam i da se dizem..."

"Zar ti nije dovoljno sto si mi ukrao sve? jel mi moraš i snove krasti,zašto se pojaviš u svakom?
Zašto vise ni tamo nisam sretna....zašto se gubim u svakom segmentu svog života?
Odbacujem njih od sebe,iste one ljude koje toliko volim,jer me tjeraju od tebe...
Oni me guraju od tebe,a ja njih od sebe
I nisam sretna. ne!
I padnem na pod svog kupatila i plačem satima....oči nateku a dusa se raspada..svaki dan...
Ako sam nekad mogla da glumim,više ni to ne mogu...
Jer na svaki moj pokušaj da obrišem suze,one sve vise padaju...
a moj osmijeh blijedi
I zašto dalje pitam se,i kome putovi vode,čemu nadam se
ničemu! nemam snova, želja,ljubavi, ni srca..
tek praznina mi ostala..i pogled koji spuštam svaki put kad te neko spomene.."