"Koliko sam puta poželjela da se probudim i budem sretna, da otvorim okice i ispod trepavica, sneno razaznam tvoj lik s desne strane jastuka...bas kao u snu da te zagrlim i oćutim najljepše rijeci...

Ali ja svoja jutra još uvijek suzama gušim u naletu čežnje za djetlićem moga bića koje još uvijek nekako nestvarno počiva u tebi...još uvijek čekam i ne odustajem jer odustati ipak ne mogu, ne želim i neću..jer previše dugo je trebalo da te pronađem, previše dobro me poznaješ i predobro i ja poznajem tebe da bi odustala sad kad sam pobijedila vrijeme i kad je moja ljubav nadmašila sve prepreke do tebe..
Ponekad mi dođe da se otrgnem želji za tobom, ali osjetim da si tu pored mene i kad te nema, i kad si daleko, u srcu praznina odzvanja u tvoje ime i čeka da ju ispuniš nečim sto moje rijeci ne mogu objasniti, nečim sto samo ti razumiješ jer ti si taj, kojeg sam čekala cijeli svoj život...

Ko zna, možda jednom neće vise biti boli, tišine i straha..jednom možda i mene probudi jutro s mirisima tvoje koze..."