"Ležim tužna na krevetu,
misli mi ne daju mira,
mislim na tebe.
Pomislih kako moje srce na tebe opet misli.

Osjećala sam proći će dani,
voljeti te neću vise.
A sad čini mi se još patim za tobom.

U mraku kad zatvorim oči,
vidim lice tvoje.
Rumeno ti lice, oči plave poput vedrog neba.

Znam voljela sam te,
ali zašto sad mislim na tebe.
Dali je to želja za našim danima,
ili samo nostalgija.

I sad dok ležim ovako u krevetu,
u mračnoj sobi poželim da si tu.
Ali i svjesna sam da je to nemoguće.
Kasni sati mi zatvaraju oči.
Misao koja mi prošla prije nego sam zatvorila oči bila je,
znam da voljet ću te uvijek.

I tako je tišina u mraku čula moje vapaje za tobom.."