"Sinoć sam sklopila oči pod sjenkom mjeseca i zamislila zelju, a jutro me probudilo u odjeku tvojih odlazećih koraka i mojih bosih stopala što su te pratila i molila da ostaneš...
Otišao si opet po ko zna koji put ostavljajući me na ivici ponora, sa suzama u očima i molitvom za tvoju sreću, otišao si ostavljajući mi čeznjive niti u srcu i zelju da se opet vratiš, da me zagrliš čvrsto, najbolje sto znaš, u noći obasjanoj neonskim svjetlima, zamršenih uzdaha i svezanih pogleda, samo kada bi htjeo, sklopljenih očiju da me pogledaš...
Samo kada bi htjeo usnuti bijele carsafe mojih snova znao bi da sam nas na njima izmorene snivala,i ako me nikada tražio ne bi, prepoznao bi me po mirisu tvoje koze na mom ramenu..
Presutim li i ovu noć, suze moje razvratne i gorke, progovoriti će, odgovorit će na pitanja koja čes odsutiti, odati će ti da mi uvijek ostane buđenje i jutro izgužvano suzama..."